hrvatski

Trgovina istočnojadranskih gradova u svjetlu Povelje Kulina bana iz 1189. g.

Autorica analizira povijesni okvir u kojem je donijeta Povelja Kulina bana iz 1189. Dubrovnik osigurava sebi slobodu trgovanja u balkanskom zaleđu što pokazuje ugovor Dubrovnika sa Nemanjom iz 1186, Povelja Kulina bana iz 1189. te privilegij bizantskog cara Isaca Angela iz 1192. o slobodi trgovanja bez plaćanja carine po čitavom Bizantskom Carstvu, uz obavezu da caru priskoče u pomoć s dvije naoružane galije ako zarati s Venecijom ili sa Zadrom. Bizantski car istom je poveljom podario privilegij Dubrovčanima da mogu pristupiti spašavanju svojih brodova i preuzeti na bizantskom teritoriju ostatke olupina svojih brodova i robu preostalu nakon brodoloma, što ukazuje na usku povezanost kopnene i pomorske trgovine. Sa izdavanjem privilegija Dubrovniku i drugim dalmatinskim gradovima nastavili su i ostali bosanski vladari. Posebno su značajne povlastice Splitu, osobito u 14. st. u doba Hrvoja, hercega Splita i Tvrtka I Kotromanića (1377-1391). Autorica analizira značajne termine koji se javljaju u trgovini kopnom i morem (conserva, capitaneus turmae, havarija) i jedan od značajnih pomorskih ugovora (rogancija).

Ključne riječi: vladarske povelje, trgovina, dalmatinske komune, Bosna, srednji vijek.

nije evidentirano