hrvatski

Mehanizmi negativne povratne sprege u regulaciji osjećaja gladi i sitosti

U regulaciji apetita i održavanju tjelesne homeostaze ključnu ulogu ima mehanizam negativne povratne sprege, koji preko crijevno- moždane osi različitim promjenama i procesima djeluje na žlijezde koje luče određeni hormon u potrebnoj koncentraciji. Mehanizmi gladi i sitosti vrlo su kompleksni te je prisutan veliki broj organa i hormonalnih molekula koje sudjeluju u regulaciji apetita. Ključnu ulogu u regulaciji apetita u mozgu ima hipotalamus u kojemu se nalaze dvije vrste neuropeptida, oreksigeni (apetit- stimulirajući) i anoreksigeni (apetit- inhibirajući) neuropeptidi. Koja će se vrsta neuropeptida lučiti, ovisi o gastrointestinalnim hormonima koji dolaze krvlju iz probavnog sustava kao odgovor na dostupnost ili nedostatak nutrijenata, a taj put ostvaruje se komunikacijom između gastrointestinalnog trakta (GI) i središnjeg živčanog sustava (CNS). Pa tako, u trenutku osjećaja gladi, grelin iz GI trakta krvlju dolazi do hipotalamusa gdje aktivira oreksigene neuropeptide, poput NPY i AgRP, koji onda stimuliraju unos hrane. S druge strane, kada je u organizam unesena hrana, signal sitosti putem anoreksigenih GI hormona kao što su CCK, PYY3-36, PP, leptin, adiponektin, OXM, GLP-1, inzulin, amilin i bombesin, putuje krvlju do hipotalamusa gdje aktivira anoreksigene neuropeptide, POMC i CART, te dolazi do smanjenja unosa hrane. Sama sekrecija GI hormona uvjetovana je i jačinom stimulacije koju makronutrijenti postižu, npr. hormon CCK najviše se izlučuje kada je hrana bogata masnim kiselinama, peptidima i aminokiselinama, dok se sekrecija hormona PYY3- 36 povećava kada je hrana bogata proteinima. Na kraju, dotaknut ćemo se poremećaja u sekreciji probavnih enzima koji dovode do naglog razvoja zdravstvenih problema, kao što su pretilost i dijabetes.

Regulacija apetita ; oreksigeni i anoreksigeni neuropeptidi ; gastrointestinalni hormoni ; pretilost ; dijabetes

nije evidentirano