hrvatski

Ples s mrtvacem: Međuigra hrvatskoga i latinskoga u vrijeme razvitka modernih nacionalnih identiteta

U ranom je novom vijeku latinski bio jezik međunarodnog intelektualnog, vjerskog i političkog života velikoga dijela Europe. Njegovo povlačenje iz upotrebe u tom se razdoblju odvijalo usporedno s porastom važnosti narodnih jezika i oblikovanjem nacionalnih identiteta. Na našem je području promicanje domaćega jezika bilo u početku vezano za nastojanja Rimokatoličke Crkve oko proširenja utjecaja na zonama prijelaza prema istočnom kršćanstvu, a nadovezivalo se na stoljetnu glagoljašku tradiciju. Kasnije će problem jezika postupno prijeći u političku sferu i početi se uzastopno pojavljivati u nacionalnim polemikama koje su obilježile kraj 18. st. i prvu polovicu 19. st. u Hrvatskoj. Latinski će u tim prilikama prijeći put od saveznika u borbi protiv germanizacije i hungarizacije preko od tuđinaca nametnute smetnje razvoju nacionalnoga duha do kulturnoga relikta odgurnutoga na margine aktualne politike. U referatu ćemo promotriti to višestoljetno putovanje koje je Hrvate dovelo do posvemašnje dominacije latinskoga do potpune emancipacije narodnoga jezika.

latinski jezik, rani novi vijek, hrvatski jezik, nacionalni identitet

nije evidentirano