hrvatski

Staklenički plinovi iz proizvodnog procesa dobivanja aluminija i mogućnosti njihova smanjenja

U ovom radu prikazan je pregled emisija stakleničkih plinova koji nastaju proizvodnjom primarnog aluminija te potencijalne mogućnosti za njihovo smanjenje. Staklenički plinovi imaju veliki utjecaj na zdravlje ljudi i cjelokupni okoliš te im se iz tog razloga posvećuje velika pažnja. Uz emisije stakleničkih plinova ugljikovog (IV) oksida (CO2) i perfluorougljika, PFC (CF4, C2F6) za vrijeme proizvodnje primarnog aluminija nastaju druge onečišćujuće tvari poput crvenog mulja, prašine te plinova, kao što su fluoridi, sumporovi, dušikovi oksidi i mnogi drugi. Najveće količine emisija stakleničkih plinova nastaju prilikom elektrolitičke redukcije glinice što uvelike ovisi o vrsti tehnologije koja se upotrebljava. Tehnologije se dijele s obzirom na vrstu anode koja se upotrebljava kao i prema načinu na koji se glinica dodaje u ćeliju. Primarna emisija koja nastaje prilikom elektrolitičke redukcije je CO2, nakon čega slijede emisije PFC. Emisije CO2 nastaju kao posljedica potrošnje ugljičnih anoda te kao posljedica reakcije između ugljičnih anoda, glinice i taline kriolita za vrijeme elektrolitičke redukcije. Emisije PFC nastaju kao posljedica poremećaja u radu elektrolitičke ćelije (tzv. anodni efekt). Prilikom rada elektrolitičke ćelije u normalnim uvjetima emisije, PFC se emitiraju u nemjerljivim količinama. Kako bi se količine spomenutih emisija mogle smanjiti upotrebljavaju se neke od mogućnosti smanjenja stakleničkih plinova, kao i kontrola njihovog ispuštanja.

staklenički plinovi, aluminij, primarna proizvodnja, mogućnosti smanjenja emisija

nije evidentirano