hrvatski

Regionalni identitet u čakavskom pjesništvu Istre 20. i 21. stoljeća (ili od 'sirotice' do 'krasotice'”

U članku se iz teorijskih polazišta o nacionalnom identitetu (i konstrukciji nacionalnog identiteta) (Hobsbawn, Benedict), regionalnom identitetu (Banovac), regionalizmu u hrvatskoj književnosti (Rapacka, Brešić), jezičnom identitetu (Grbić), kao i čitanjima prostornosti u književnim djelima (Larsen, Grgas) te strategijama otpora u De Certeauovom smislu, na izabranim primjerima čakavske poetske prakse u 20. i 21. stoljeću istražila mijene u iskazivanju regionalnog identiteta. Te je mijene istraživala u poeziji M. Balote, Z. Črnje, M. Rakovca, M. Sinčića, R. Ujčića, Z. Višković, D. Orlića, B. Orbanića, N. Peteh i dr.), a istraživane su u okviru sljedećih kategorija: jezika i kao izraza (izbor jezika) i kao tematske i motivske jedinice na planu poetskog sadržaja ; izražavanja prostora (krajolika, topografije i načina na koji se regionalno neuralgične točke pokazuju i/ili konstruiraju u tekstovima) ; glavnih kolektivnih protagonista (kad se i koliko pojavljuju) i njihova statusa.

identitet, poezija, čakavski dijalekt

nije evidentirano