hrvatski

Rana teorija socijalne reprodukcije: kritika kapitalizma i buržoaskog feminizma

Socijalistkinje s kraja 19. i početka 20. stoljeća – mahom okupljene oko Druge Internacionale – svoje univerzalne političke zahtjeve temeljile su na društveno-ekonomskim uvjetima, s potpunim razumijevanjem uske povezanosti procesa eksploatacije na radnom mjestu i opresije u sferi kućanstva. Za razliku od buržoaskog feminizma tog vremena, koji se svojim lobiranjem za jednaka prava fokusirao tek na rodnu potlačenost viših klasa, socijalistički feminizam odbacivao je ideju reducirane borbe čiji temelji nisu bili usredotočeni na klasne odnose i kritiku kapitalizma. U redovima socijalistkinja četiri teoretičarke i revolucionarke snažno su naglašavale povezanost klase i reproduktivnog rada u kapitalističkom načinu proizvodnje: Clara Zetkin, Rosa Luxemburg, Nadežda Konstantinovna Krupskaya i Alexandra Kollontai. Njihove zaključke svakako treba tumačiti kao „ranu“ teoriju socijalne reprodukcije i to ćemo pokušati ovdje ilustrirati. Ako želimo pregledno iskazati kontinuiranu liniju teorijskog utemeljenja marksističkog feminizma kao kritike kapitalizma i buržoaskog feminizma koji se proteže od kraja devetnaestog stoljeća, preko dvadesetog stoljeća, do najnovijih teorijskih istraživanja o problemu društvene reprodukcije, tada bismo bez daljega morale krenuti sa Zetkin, Luxemburg, Krupskayom i Kollontai.

socijalistički feminizam ; buržoaski feminizam ; kapitalizam ; teorija socijalne reprodukcije

nije evidentirano