hrvatski

Rodna perspektiva u procjeni socioekonomskih nejednakosti ruralnih područja: položaj žena kao indikator društvenih promjena

U ovoj smo studiji pristupili rodnoj ravnopravnosti kao važnoj varijabli za procjenu socioekonomskih nejednakosti na relaciji selo-grad. Ravnopravnost žena u određenom društvu ili zajednici nije samo pitanje dosezanja najviših društvenih standarda i kvaliteta već i preduvjet društvenog razvoja, što pokazuju nebrojena istraživanja i projekti posvećeni rodnoj ravnopravnosti u lokalnim zajednicama diljem svijeta. Iz službenih statističkih te kvantitativnih podataka iz službenih izvora izdvojili smo pojedine indikatore društvenog položaja žena u Hrvatskoj s naglaskom na specifičan položaj žena u ruralnim područjima. Analize koje smo proveli u ovoj studiji pokazale su da su žene u prosjeku starije i žive duže od muškaraca. Znatno više žena stječe visoko obrazovanje nego što je to u slučaju muškaraca, a u kontekstu naše studije je iznimno značajan podatak i razlika u broju diplomiranih žena u gradovima i općinama tj. ruralnim područjima. Te su razlike toliko velike da u dijelu Središnje Hrvatske i Slavonije fakultet završava gotovo dvostruko žena iz grada u odnosu na one iz ruralnih područja. Samo u jednoj od pet regija – Istri, Kvarneru i Gorskom kotaru – ruralnourbana diskrepancija u broju diplomiranih žena i muškaraca ne postoji ili je vrlo mala. Nadalje, žene su u većoj mjeri nezaposlene, bez obzira što su u prosjeku obrazovanije, a detaljne analize zaposlenosti žena u ruralnim područjima čak nije moguće provesti jer nedostaju službeni podaci koji bi istovremeno nudili rodnu podjelu i onu po administrativnim jedinicama. No, podaci Eurostata pokazuju da je Hrvatska na samom dnu EU sa svega 46 posto zaposlenih žena u ruralnom području. Žene u ruralnim područjima u nepovoljnijem su ekonomskom i društvenom položaju koji je često opterećen i društvenim ulogama i očekivanjima ruralne zajednice koja su zasnovana na tradicionalnijim rodnim ulogama i patrijarhalnim stavovima. Dodatni čimbenici manje dostupnosti ili izostanka (javnih) usluga poput dječjih vrtića tj. ustanova za predškolski odgoj u ruralnim područjima tako postaju i strukturna prepreka koja ženama dodatno otežava pronalazak posla izvan kuće ili bavljenje aktivnostima nepovezanima s djecom i kućanstvom. Jedan od istaknutijih problema u međuodnosu poljoprivrede i rodnih pitanja jest nevidljivost rada žena u poljoprivredi i podzastupljenost žena među vlasnicima poljoprivrednih gospodarstava te u procesima donošenja odluka. U Hrvatskoj su žene vlasnice ili nositeljice svega 30, 1 posto poljoprivrednih gospodarstava, a u nekim županijama taj postotak je manji od 25 posto. Sve to ukazuje da bi se ciljevi daljnje izgradnje politika za smanjivanje rodnog jaza na selu i u poljoprivredi trebali kretati u nekoliko smjerova. Budući da su žene u ruralnim područjima u prosjeku obrazovanije, ali i dalje u neravnopravnom položaju kada je riječ o zaposlenosti, jedan od ciljeva gospodarskih politika bi trebalo biti podizanje profesionalnog statusa žena u ruralnim područjima mjerama usmjerenima na povećanje udjela žena u vlasništvu nekretnina i vođenju poljoprivrednih gospodarstava, poticanje zaposlenosti izvan kuće kroz omogućavanje adekvatnog pristupa financijskoj, edukacijskoj i savjetodavnoj pomoći pri pokretanju poduzetničke ili druge vrste ekonomske aktivnosti te pristup vrtićima i domovima za starije. Nadalje, rad koji žene obavljaju na poljoprivrednim gospodarstvima je mahom nevidljiv i ekonomski nije vrednovan, a štetno je i pravno neprepoznavanje 'nevidljivog' rada, osim čega postoji i znatan jaz u visini plaća žena i muškaraca, što zajedno s ranije spomenutim ciljevima ukazuje na smjer u kojem bi valjalo provoditi integralne politike kojima bi se kontinuirano radilo na smanjenju društvenih i strukturnih prepreka s kojima se žene u ruralnim područjima suočavaju.

položaj žena ; ruralno područje ; obrazovanje ; zaposlenost ; poljoprivreda ; rodna perspektiva

nije evidentirano