hrvatski

Usmenoknjiževna retorika u Konavlima. Konavska svadbena zdravica

Konavle su najjužniji teritorij Republike Hrvatske. U usmenoj književnosti poznate su po predajama o Kadmu i Harmoniji, vilama na Sniježnici, rijeci Ljutoj, kozarskom jeziku, svadbenoj zdravici itd. Sustavno prikupljanje usmene književnosti u Hrvatskoj započelo je u 19. stoljeću na inicijativu Antuna Radića, urednika Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena, koji objavljuje i vrijednu građu zapisanu u Konavlima. Iako su retorički oblici slabo zastupljeni u hrvatskoj publicistici i znanosti o usmenoj književnosti, konavoska zdravica jedan je od najpoznatijih oblika usmene književnosti Konavala s brojnim zapisima od 19. stoljeća do danas. Iako se zapisi konavoske zdravice razlikuju, uglavnom su sadržaj, motivi i kompozicija isti. U zapisima se pronalaze uvodni dio, molitveni dio, osam želja domaćinu, spomen svečanog dana - nedjelje, opisivanje i želje upućene mladenki, pet napitnica te efektan završetak. S obzirom na brojne zapise, teško da će se izgubiti u pisanom obliku, no svoju puninu i ljepotu ima samo u usmenoj izvedbi. Unatoč promjenama svadbenog običaja, običaj napijanja zdravice još se uvijek održao. Danas je nekoliko aktivnih zdravičara u Konavlima koji izvedbama zdravice uveličavaju svadbene večere, a konavoska zdravica dijelom je i identiteta Konavljana.

usmena književnost, Konavle, zdravica, svadbeni običaj.

nije evidentirano