hrvatski

Usmena lirika na tlu Međimurja

U sustav usmene književnosti ubrajaju se lirska poezija, epska poezija, teatribilni folklorni oblici, retorički oblici i mikrostrukture. U ovome će se diplomskom radu istražiti lirska poezija (i balade kao lirsko-epski žanr), građu koja je stvarana, prenošena i aktualizirana na području Međimurja. U obzir su uzeti relevantni zapisi iz razdoblja od 16. st. do kraja 20. stoljeća. Posebno se opisuje i prikazuje i rad istraživača, etnografa, etnomuzikologa, folklorista, filologa i etnologa koji su se bavili srodnom temom međimurske usmenoknjiževne baštine, kao što su Stjepan Hranjec, Vikor Žganec, Ivan Zvonar, Zvonimir Bartolić, Josip Štolcer-Slavenski, Florijan Andrašec i Lidija Bajuk. Uspoređuje se način na koji su navedeni autori provodili istraživanja, zatim način na koji su predstavljali građu, (npr. kako su klasificirali lirske vrste), na koji su način uključivali izvedbene okolnosti (i u smislu kazivačkog konteksta i smislu same izvedbe npr. odnos lirskog teksta i melodije na koju je pjevan) te koju su svrhu svojih istraživanja deklarirali. U radu se nudi i vlastita analiza i interpretacija odabranoga korpusa ranije zapisivane usmene lirike s područja Međimurja, kao i usporedba s korpusom iz vlastita istraživanja iz akademske godine 2015./2016. u kontekstu odgovora na pitanje o 'živom' repertoaru usmene lirike u zadnjem desetljeću 21. stoljeća.

usmene liske pjesme, balade, Međimurje

nije evidentirano