hrvatski

Žena stvorena na sliku Božju i teološkoantropološke implikacije

Kroz povijest kršćanske tradicije i teologije razmišljalo se o "čovjeku" kao vrsti u kontekstu slike Božje, što je podrazumijevalo i muškarca i ženu. Unutar toga općeg razmišljanja razvili su se oblici tumačenja žene kao slike Božje u jednom umanjenom smislu. Na tu liniju utjecali su različiti čimbenici: žena stvorena kao druga (Post 2), žena prva sagriješila (Post 3), muž je slava Božja, a žena muževljeva (1 Kor 11, 7), dualistička antropologija koja preferira duhovnu dimenziju a podcjenjuje tjelesnu te to primjenjuje na muškarca i ženu, patrijarhalna struktura društva i kulture. Suvremena teološka antropologija smatra da spolna razlika spada u Božje neposredno stvaranje čovjeka te da ona spada u izvorni način postojanja čovjeka. Muškarac i žena su na jednakovrijedan način slika Božja te imaju jednako dostojanstvo i vladalački zadatak u svijetu. Zbog svoje različitosti muškarac i žena su upućeni jedno na drugo te svoje zajedništvo ostvaruju u međusobnome prihvaćanju. U konkretnijem određivanju odnosa muškarca i žene prevladava model polarnosti, u kojem se oba spola stavljaju na istu razinu odnosa ali u njihovoj nasuprotnoj napetosti. Taj model potrebno je bolje prilagoditi za današnje vrijeme te u njemu naglasiti i osobnu razinu koja se pokazue u konkretnom življenju pojedinačnoga muškarca i žene.

žena slika Božja ; imago Dei ; stvaranje ; Postanak 1-3 ; 1 Korinćanima 11 ; Augustin ; dualistička antropologija ; patrijarhalna kultura ; Prvi grijeh ; spol/nost ; model polarnosti

nije evidentirano