hrvatski

Kibersigurnost kao činitelj konkurentnosti na Jedinstvenom EU Digitalnom Tržištu - primjer Republike Hrvatske

Vezano uz predmet konkurentnosti, pogotovo na međunarodnoj razini, u prošlosti su postojali (i još uvijek postoje) neki relevantni i ključni tradicionalni činitelji (npr. indikatori i stupovi) za mjerenje nacionalne konkurentnosti. Ipak, sa svrhom pisanja ovog rada, autori su odlučili istražiti raznovrsne aspekte kibersigurnosti, pošto isti imaju znatan potencijal da postanu relevantni moderni činitelji i poduzetničke konkurentnosti i nacionalne konkurentnosti. Ovaj argument je opravdan činjenicom da je trenutno u tijeku digitalizacija i gospodarstva i tvrtki u mnogim nacijama tj. državama globalno što bi moglo dovesti do daljnjeg razvoja digitalnih tržišta. Stoga, autori su se fokusirali na Republiku Hrvatsku (krat. Hrvatsku) i hrvatske tvrtke naspram Europske Unije (krat. EU) te njenog Jedinstvenog Digitalnog Tržišta. Na taj način, bazirano na solidnoj istraživačkoj podlozi, autori su formulirali 3 cilja istraživanja u ovom radu koji se mogu precizirati na sljedeći način: 1) ispitati važnije značajke međuodnosa EU Jedinstvenog Digitalnog Tržišta i kibersigurnosti, 2) utvrditi razinu kibersigurnosti i njenih aspekata koje je postigla Hrvatska kao država, 3) odrediti razinu kibersigurnosti i njenih aspekata koje su dostigle hrvatske tvrtke. U skladu sa svime time, svi rezultati ovog istraživanja su bazirani na činjeničnim i brojčanim podatcima koji jasno predstavljaju status i Hrvatske kao države i hrvatskih tvrtki po pitanju kibersigurnosti. Bazirano na prethodno spomenutim rezultatima ovog istraživanja, autori su mogli izvesti logične i valjane zaključke ovog istraživanja. Isti su predstavljeni kao preporuke u pogledu, s jedne strane, koliko (relativno) i što bi Hrvatska kao država trebala napraviti da kontrolira (i idealno povisi) svoju razinu kibersigurnosti kao činitelja nacionalne konkurentnosti i, s druge strane, što bi hrvatske tvrtke trebale napraviti kako bi (također) kontrolirale (i idealno povisile) svoju razinu kibersigurnosti kao činitelja poduzetničke konkurentnosti, oboje povezano s EU Jedinstvenim Digitalnim Tržištem. U vezi sa svime time, i Hrvatska kao država i hrvatske tvrtke bi trebale nastaviti promatrati i smatrati EU Jedinstveno Digitalno Tržište kao primarno vanjsko tržište tj. zajedničko unutarnje tržište EU (u ovom slučaju, hrvatsko tržište se smatra kao unutarnje tržište države) koje bi trebali nastaviti opskrbljivati hrvatskim proizvodima i uslugama, pogotovo onima koji dokazano mogu biti konkurentni, ali odnedavno, uzimajući u obzir i raznovrsne aspekte kibersigurnosti.

kibersigurnost ; nacionalna konkurentnost ; poduzetnička konkurentnost ; Jedinstveno EU Digitalno Tržište ; Hrvatska

Ovaj rad je dio projekta “Razvoj menadžmenta u poduzetničkoj ekonomiji i društvu”, potpora Sveučilišta u Rijeci broj 18-44 1174. Ovaj rad je financijski podržan od strane Sveučilišta u Rijeci u sklopu projekta broj uniri- drustv-18-16.

engleski

Cybersecurity as a factor of competitiveness on EU Digital Single Market – case of Republic of Croatia

Vezano uz predmet konkurentnosti, pogotovo na međunarodnoj razini, u prošlosti su postojali (i još uvijek postoje) neki relevantni i ključni tradicionalni činitelji (npr. indikatori i stupovi) za mjerenje nacionalne konkurentnosti. Ipak, sa svrhom pisanja ovog rada, autori su odlučili istražiti raznovrsne aspekte kibersigurnosti, pošto isti imaju znatan potencijal da postanu relevantni moderni činitelji i poduzetničke konkurentnosti i nacionalne konkurentnosti. Ovaj argument je opravdan činjenicom da je trenutno u tijeku digitalizacija i gospodarstva i tvrtki u mnogim nacijama tj. državama globalno što bi moglo dovesti do daljnjeg razvoja digitalnih tržišta. Stoga, autori su se fokusirali na Republiku Hrvatsku (krat. Hrvatsku) i hrvatske tvrtke naspram Europske Unije (krat. EU) te njenog Jedinstvenog Digitalnog Tržišta. Na taj način, bazirano na solidnoj istraživačkoj podlozi, autori su formulirali 3 cilja istraživanja u ovom radu koji se mogu precizirati na sljedeći način: 1) ispitati važnije značajke međuodnosa EU Jedinstvenog Digitalnog Tržišta i kibersigurnosti, 2) utvrditi razinu kibersigurnosti i njenih aspekata koje je postigla Hrvatska kao država, 3) odrediti razinu kibersigurnosti i njenih aspekata koje su dostigle hrvatske tvrtke. U skladu sa svime time, svi rezultati ovog istraživanja su bazirani na činjeničnim i brojčanim podatcima koji jasno predstavljaju status i Hrvatske kao države i hrvatskih tvrtki po pitanju kibersigurnosti. Bazirano na prethodno spomenutim rezultatima ovog istraživanja, autori su mogli izvesti logične i valjane zaključke ovog istraživanja. Isti su predstavljeni kao preporuke u pogledu, s jedne strane, koliko (relativno) i što bi Hrvatska kao država trebala napraviti da kontrolira (i idealno povisi) svoju razinu kibersigurnosti kao činitelja nacionalne konkurentnosti i, s druge strane, što bi hrvatske tvrtke trebale napraviti kako bi (također) kontrolirale (i idealno povisile) svoju razinu kibersigurnosti kao činitelja poduzetničke konkurentnosti, oboje povezano s EU Jedinstvenim Digitalnim Tržištem. U vezi sa svime time, i Hrvatska kao država i hrvatske tvrtke bi trebale nastaviti promatrati i smatrati EU Jedinstveno Digitalno Tržište kao primarno vanjsko tržište tj. zajedničko unutarnje tržište EU (u ovom slučaju, hrvatsko tržište se smatra kao unutarnje tržište države) koje bi trebali nastaviti opskrbljivati hrvatskim proizvodima i uslugama, pogotovo onima koji dokazano mogu biti konkurentni, ali odnedavno, uzimajući u obzir i raznovrsne aspekte kibersigurnosti.

Cybersecurity ; National Competitiveness ; Entrepreneurial Competitiveness ; EU Digital Single Market ; Croatia

Ovaj rad je dio projekta “Razvoj menadžmenta u poduzetničkoj ekonomiji i društvu”, potpora Sveučilišta u Rijeci broj 18-44 1174. Ovaj rad je financijski podržan od strane Sveučilišta u Rijeci u sklopu projekta broj uniri- drustv-18-16.