hrvatski

Komorbidni poremećaji kao prediktori suicidalnosti u oboljelih od depresivnog poremećaja

Cilj istraživanja je bila procjena suicidalnosti u bolesnika koji su oboljeli od depresivnog poremećaja u korelaciji sa suicidalnošću u bolesnika koji su oboljeli od depresije i nekog drugog psihičkog poremećaja i/ili tjelesne bolesti. Istraživanje je provedeno presječnom studijom među 100 bolesnika oboljelih od depresivnog poremećaja i depresivnog poremećaja u komorbiditetu s drugim psihičkim i tjelesnim bolestima koji su liječeni u Klinici za psihijatriju Vrapče, hospitalno i ambulantno od 1. siječnja do 1. svibnja 2015.godine. Dijagnoza depresije, ostalih psihičkih poremećaja i tjelesnih bolesti postavljena je sukladno dijagnostičkim kriterijima MKB-10 i DSM-IV. Za svakog pojedinog bolesnika iz uzorka, po primitku na bolničko liječenje ili po dolasku na ambulantni pregled, prikupljena su sociodemografska, hospitalna i klinička obilježja, dok se suicidalnost procjenjivala skalom za ocjenu rizika od suicida Sveučilišta Columbia (C–SSRS). Ispitanici su osim na mono i komorbidne dijagnoze depresije podijeljeni u četiri kategorije: oni koji boluju od depresije, oni koji uz depresiju imaju tjelesnu bolest, oni koji uz depresiju imaju psihički poremećaj i oni koji uz depresiju imaju tjelesnu bolest i psihički poremećaj (multipli morbiditet). Ispitali smo povezanost suicidalnih razmišljanja sa spolom i komorbiditetom, intenzitet i učestalost te razlike u pripremi, pokušaju, broju i načinu suicida. U odnosu na karakteristike suicidalnosti, posebno su proučavani bolesnici s pokušajem suicida, njih 39, kao ukupni uzorak i podijeljeni u kategorije. Istraženo je postoji li razlika u suicidalnom ponašanju, odnosno u riziku od pokušaja suicida kod osoba koje imaju samo depresiju i onih koji uz depresiju imaju tjelesnu bolest i /ili psihički poremećaj. Ovim istraživanjem postignut je važan rezultat, dokazano je da komorbiditet nije izuzetak nego pravilo čime se apostrofira važnost prepoznavanja komorbiditeta u kliničkoj praksi. U uzorku istraživanja, koji je limitiran malim brojem ispitanika, vidljivo je da samo 12% bolesnika ima depresivni poremećaj kao zasebnu dijagnozu. Istraživanjem je utvrđeno na razini apsolutnih brojeva i postotaka da je komorbiditet naša klinička stvarnost te da je suicidalnost povezana s brojem dijagnoza odnosno što je veći broj dijagnoza veći je rizik od suicidalnosti. Analiza uzorka s obzirom na pokušaj suicida pokazuje da je u uzorku bilo 39 depresivnih bolesnika koji su pokušali suicid. S obzirom na proporciju suicidalnih bolesnika u istraživanju, vidi se da se radi o prigodnom, ali premalom uzorku da bi dobiveni rezultati bili na razini statističke značajnosti. Međutim, dobiveni rezultati i trendovi u velikoj mjeri podupiru hipoteze provedenog istraživanja.

depresivni poremećaji ; komorbiditet ; suicidalnost

nije evidentirano