hrvatski

SVRGAVANJE MATRIJARHA: „ŠUMA STRIBOROVA“ I „SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA“

Shvatimo li Priče iz Davnine ne samo kao zbirku bajki, nego i kao autentično žensko pismo, u smislu teksta koji bilježi, utjelovljuje, artikulira posebna ženska iskustva, otvaraju nam se nove mogućnosti analize tog remek-djela hrvatske književnosti. Oslanjajući se na teorije bajke, ali i na feminističku i psihoanalitičku kritiku književnosti, u ovome ću se izlaganju posvetiti usporednoj analizi dviju pripovjedaka iz zbirke, propitujući njihovu rodnu kodiranost. Pripovijetke „Šuma Striborova“ i „Sunce djever i Neva Nevičica“ shvaćam kao lice i naličje, kao dva rješenja istog problema. Iako je, naizgled, riječ o sasvim različitim zapletima i nesumjerljivim junakinjama i junacima, razgrtanje kulisa manifestnog sadržaja razotkriva sukob koji latentno tinja u obje priče: riječ je o sukobu dva ženska naraštaja, sukobu stare majke i snahe oko vlasti nad sinom, o rušenju i ponovnoj uspostavi ženske hijerarhije, pristajanju na i subverziji ženske loze i ženskog poretka temeljenog na regulaciji ženske seksualnosti i prokreativnog uloga. Muško je u obje priče rubno, objektno, dok je žensko pokretačko, djelatno, subjektno. Žensku poziciju, razvedenu na položaje junakinje i neprijateljice, svaka priča propituje iz različitog lika kao subjektnog, te u svakoj drugo utjelovljenje ženskosti izlazi pobjedničkim. „Šuma Striborova“ demonizira snahu guju proglašavajući njezin pokušaj preuzimanja vlasti nezakonitim, a njezinu neprokreativnu seksualnost čudovišnom, dok staricu majku uzdiže u braniteljicu pravednog poretka te za nju zadržava pravo izbora snahe kao one na koju će prenijeti majčinsku vlast. Tomu naprotiv „Sunce djever i Neva Nevičica“ stavlja se na stranu buntovnice, one koja ne pristaje na poredak, na majčinsku vlast, koja, u ovoj pripovijetci doseže čudovišne razmjere.

žensko autorstvo, ženski poredak, regulirana seksualnost

nije evidentirano