hrvatski

Petrićevo ogoljivanje nepodnošljive stvarnosti

Petrićev likovni izraz, od crteža do skulptura, obilježava dvojnost: s jedne strane „primitivistička” forma, a s druge suvremen, aktualan, aktivistički sadržaj koji je žestoka kritika društva. Sklonost karikaturi Petrić pokazuje već od samih početaka svojeg djelovanja, od gimnazijskih dana kada ne samo da crta karikature nego ih i objavljuje u Poletu. Danas vidimo da je karikatura već u tim počecima objedinila njegove dvije sklonosti: likovno izražavanje i društvenu angažiranost. Petrić je sam bio svjestan da je od najranijih dana u sebi nosio sklonost za takav način izražavanja: „Putem ironije i sarkazma ja se mogu snažnije izraziti. Taj osjećaj nosim u sebi i danas. Odakle je to poteklo, teško je utvrditi.” Unatoč brojnim polemikama u kojima je i sam sudjelovao, dio struke prepoznao je tijekom osamdesetih godina Petrićevo djelo, njegov crtački i grafički opus, kao zanimljiv doprinos onodobnoj likovnoj sceni. Usprkos mnogim negativnim kritičkim reakcijama na njegovo djelo, ostaje činjenica da su mu različiti stručni žiriji između 1985. i 1989. dodijelili pet otkupnih nagrada na izložbama jugoslavenskog crteža i grafike. Tonko Maroević izabrao je Petrića, među nekolicinom istaknutih majstora crteža, da u jednom broju književnog časopisa Republika 1992. godine crtežima poprati tekstove. Ostaje činjenica da je svojim neobičnim grafičkim senzibilitetom i prepoznatljivim rukopisom ostavio važan trag ne samo kao crtač i grafičar nego i kao grafički urednik koji je oblikovao čitav niz publikacija te na koncu i kao autor mnogih plakata. Petrićev opus ne samo crtežima nego i karikaturama, stripovima i grafikama svojim angažiranim stavom odražava stvarnost, trenutak u kojem je nastao svaki pojedini rad. Petrićevi radovi dokument su vremena, a s obzirom na njegovo nastojanje da takve angažirane teme podigne na globalnu razinu, njegove poruke često imaju univerzalni karakter i aktualnost koja nije prolaznog karaktera. Kritika koja je napadala Petrića činila je to s pozicija razdoblja moderne, ali postmoderno vrijeme daleko je otvorenije pa s mnogo više razumijevanja i odobravanja prihvaća način na koji je Petrić integrirao elemente vizualnih medija popularne kulture s kiparstvom, crtežom, grafikom i plakatom te propitivao i razbijao kruto postavljena ograničenja pojedinih medija likovne umjetnosti.

crtež, strip, karikatura, grafika,

nije evidentirano