hrvatski

Zastupljenost filozofskih disciplina u opusu Stjepana Matičevića

Filozof i pedagog Stjepan Matičević (1880–1940) ostvario je veoma razgranat filozofski opus, ali je dosad određivan tek kao logičar, filozof odgoja i filozof kulture. Stoga je prikladno istražiti kojim se sve filozofskim disciplinama bavio. Kada je riječ o logici, filozofiji odgoja i filozofiji kulture, u članku je dokazano da su teme iz tih triju filozofskih disciplina prisutne u još barem deset Matičevićevih djela koja dosadašnji istraživači nisu spominjali prilikom ukazivanja na njegova filozofska promišljanja. Matičević je logiku određivao kao znanost koja potpomaže spoznaju, pri čemu se oslanjao na tradicionalnu logiku, a promišljao je i o odnosu između logike i psihologije. Kao filozof odgoja razmatrao je bît odgoja, dok je kao filozof kulture naglasio da filozofija ima presudnu ulogu u određivanju kulturnih vrijednosti. Međutim Matičević se iskazao i kao etičar, estetičar, filozof politike, filozof egzistencije te filozof filma. Njegovu etičku misao obilježava uspostavljanje vrhovnih etičkih vrijednosti (dobro i pravednost), kao i stav da je društvo izvor moralnosti. Kada je riječ o estetici, Matičević je lijepo smatrao vrhovnim estetičkim načelom, no smatrao je također da umjetnika moraju krasiti produktivnost, izvornost i kreativnost. Matičevićevu zaokupljenost filozofijom politike dokazuju stavovi o ratu (događaj koji ima negativne, ali i pozitivne učinke), demokraciji (poželjno društveno uređenje), liberalizmu (poželjan svjetonazor) te o kozmopolitizmu i ekskluzivnom nacionalizmu (svjetonazori koje kritizira zato što ih razumijeva kao krajnosti). Zastupljenost filozofije egzistencije u Matičevićevu opusu dokazuju iskazi o smislu, kao i očitovanja o krizi modernog vremena, koju obilježavaju Ništa, tjeskoba i očaj, koje je zabilježio 1936. godine. Naposljetku, Matičević je 1926. godine nastupio kao filozof filma: promišljao je o bîti filma, pri čemu ga je sagledavao iz estetičke perspektive. Matičevićevu upućenost u povijest filozofije posvjedočuju njegovi stavovi o Sokratu, Platonu, Aristotelu, Baconu, Kantu, Hegelu, Herbartu, Kierkegaardu, Nietzscheu i Jodlu. No bio je upućen i u filozofski nauk svojih suvremenika, posebice Edmunda Husserla i Benedetta Crocea, zbog čega spada među hrvatske mislioce čiji opus sadrži jednu od ranijih recepcija te dvojice filozofa u Hrvatskoj. Osim toga, okušao se i u istraživanju hrvatske filozofske baštine, kao i u filozofskim promišljanjima svojih hrvatskih suvremenika. Naime, napisao je članke o Ruđeru Josipu Boškoviću i Gjuri (Đuri) Arnoldu, dok je u nekim drugim tekstovima izlagao prosudbe o Franji pl. Markoviću, Albertu Bazali i Pavlu Vuk-Pavloviću.

Stjepan Matičević, logika, etika, estetika, filozofija politike, filozofija egzistencije, filozofija odgoja, filozofija kulture, filozofija filma, povijest europske i hrvatske filozofije

Stjepan Matičević (1880–1940), philosopher and pedagogue, has left a broad philosophical opus, but until now he has been acknowledged mainly as a logician, philosopher of education, and a philosopher of culture, which calls for a more thorough investigation of the philosophical disciplines he addressed. With regard to logic, philosophy of education, and philosophy of culture, this article has shown the presence of these three philosophical disciplines in at least ten of Matičević’s works that have not been mentioned by previous researchers when referring to his philosophical reflections. Matičević defines logic as a science that enhances cognition, and in so doing relies on traditional logic, also considering the relation of logic and psychology. As a philosopher of education, he has focused on the essence of education, while as a philosopher of culture, he emphasises that philosophy has a crucial role in defining cultural values. However, Matičević was also an ethicist, aesthetician, political philosopher, existential philosopher, and a philosopher of film. His ethical thought is marked by the establishment of the supreme ethical values (go