hrvatski

Rane pustinjačke nastambe i samostanski sklopovi u pejzažu agera antičke Salone - historijat i stanje istraživanja

Rad donosi pregled kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog monaštva na salonitanskom ageru. Prema dosadašnjoj literaturi, povijesnim izvorima i rezultatima arheoloških istraživanja, opisana je podjela lokaliteta u dva tipa: na pustinjačke nastambe i samostane. Pustinjačke nastambe smještene su u pećinama na kopnu podno Kozjaka i Mosora, te na otocima Čiovu i Braču i u njima su obitavali pustinjaci - eremiti. Pregledom i opisom pećina ustavljeno je da su one bile veoma male i nisu imale uvjete za život pa se može pretpostaviti da su mogle biti hodočasnička mjesta ili služiti za privremeni boravak redovnika. Suprotno tome, samostan je bio organizirana zajednica monaha - cenobita. Raspoređenost kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih samostana ovisila je o organizaciji agera i izvangradskog prostora, uglavnom na područjima s jačom carskom ili državnom vlasti. Riječ je o lokalitetima u zaleđu Salone i na Splitskom poluotoku, te na otocima Braču, Čiovu i Šolti, kao i na manjim otocima poput Stipanske, Fumije, Sveca i Biševa. Potrebno je naglasiti da rad obuhvaća i one lokalitete koji nisu dio salonitanskog agera, ali su do njih dopirali utjecaj iz Salone. Cilj je rada predstaviti pustinjačke i samostanske lokalitete prema dosadašnjoj literaturi i arheološkim istraživanjima, a naglasak je prvenstveno na antičko- srednjovjekovnom kontinuitetu te na klasifikaciji lokaliteta.

monaštvo, eremiti, cenobiti, salonitanski ager, pećine, pustinjačke nastambe, sinkretizam, predbendiktinsko monaštvo, samostan, antičko-srednjovjekovni kontinuitet

nije evidentirano