hrvatski

O utjecaju lekcionara na hrvatski protestantski prijevod Novoga testamenta

Prvi hrvatski cjeloviti prijevod Novoga zavjeta nastao je početkom druge polovice 16. stoljeća zahvaljujući djelatnosti hrvatskih protestanata Stjepana Konzula i Antuna Dalmatina. Godine 1562./1563. objavljen je u dva izdanja: glagoljicom i ćirilicom. Hrvatski su se protestanti pri njegovu prevođenju služili višestrukim predlošcima, među kojima se, kako doznajemo iz predgovora Primoža Trubara prvomu dijelu slovenskoga izdanja Novoga testamenta (1557.), spominje i hrvatska misna knjiga nedavno objavljena latinicom u Veneciji, što bi mogao biti Lekcionar Bernardina Splićanina (i to upravo njegovo drugo izdanje, poznatije kao Zborovčićev lekcionar). Ovisnost je hrvatskoga protestantskog prijevoda o starijim vernakularnim prijevodima prepoznata još krajem 19. stoljeća u radovima A. Leskiena i M. Rešetara, što je potvrdila usporedba Evanđelja po Mateju iz toga izdanja s Bernardinovim lekcionarom i hrvatskim staroslavenskim prijevodom, koju je poduzeo I. Polovič na samome početku 20. stoljeća. Unatoč početnim obećavajućim rezultatima, nakon cijeloga stoljeća još uvijek ne postoji usmjereno istraživanje koje bi nastojalo utvrditi kolikih su doista razmjera ti utjecaji. U svojem ćemo izlaganju nastaviti gdje su prethodna istraživanja stala i iznijeti nove spoznaje o utjecaju lekcionara na hrvatski protestantski prijevod Novoga testamenta.

Hrvatska, 16. stoljeće, reformacija, protestanti, prijevod, Novi testament (1562./1563.), Lekcionar Bernardina Splićanina

nije evidentirano