hrvatski

A kuj âš? Prilog poznavanju žejanskih obiteljskih nadimaka

Postupni nestanak žejanskoga jezika (žejånska limba), sjeverne inačice istrorumunjskoga jezika u svakodnevnoj uporabi u mjestu Žejane na području Opatijskoga krasa (Općina Matulji, Primorsko-goranska županija), zahvaća i žejanske obiteljske nadimke. Obiteljski su nadimci u žejanskoj svakodnevici u prošlosti imali važnu funkciju: omogućavali su jasnu distinkciju pripadnika jezične, odnosno seoske zajednice te ujedno utjecali na prirodu odnosa među njima, ali i prema susjednim selima, omogućavajući razlikovanje seoskih posjeda pojedine obitelji. Na njihovu važnost upućuje i činjenica da su, uz žejanske likove, u čakavskom idiomu susjednih sela Vele Mune i Male Mune postojale inačice žejanskih obiteljskih nadimaka. Danas se obiteljski nadimci sve manje rabe, što je dijelom posljedica konstantna opadanja broja govornika žejanskoga jezika, a dijelom gubitka te antroponimijske kategorije iz suvremene govorne prakse.Obiteljski su nadimci pojedinih žejanskih obitelji prvi put zabilježeni već polovicom 18. stoljeća u urbaru zaselo Žejane Terezijanskoga katastra. Od početka 19. stoljeća omogućena je njihova sustavna analiza zahvaljujući crkvenim arhivskim izvorima, matičnim knjigama, ali i stališima duša(Status animarum) –registrima kućanstava na području vikarijata, danas župe Mune, kojoj mjesto Žejane u crkvenoadministrativnom smislu pripada. Objavljene publikacije rumunjskih znanstvenika koje uključuju rezultate terenskih istraživanja provedenih u prošlome stoljeću u Žejanama dodatno su vrelo za proučavanje žejanskih obiteljskih nadimaka.U ovome će izlaganju na temelju primarnih i sekundarnih izvora biti predstavljen povijesni pregled razvoja žejanskih obiteljskih nadimaka, od kojih su neki sačuvani do danas.

žejanski jezik, istrorumunjski jezik, obiteljski nadimci

nije evidentirano