hrvatski

Ekološka valorizacija slatkovodne bare na otoku Veli Brijun (Nacionalni park Brijuni, Hrvatska)

Na otoku Veli Brijun nalazi se slatkovodna bara koja je ostala kao dio pejzažne arhitekture prilikom uređivanja otoka krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Istraživanje je provedeno tijekom 2002. godine (lipanj-listopad). Prvo istraživanje ovog biotopa imalo je za cilj na temelju ekoloških čimbenika utvrditi stanje i stupanj trofije. U kolovozu 2002. izmjerena površina bare iznosila je 1808, 6 m2, a najveća dubina izmjerena je u listopadu u sredini bare i iznosila je 2, 49 m. Debljina nataloženog sedimenta iznosila je 95 cm u sredini bare, a uz obalu 75 odnosno 69 cm. Sediment je bio sive do smeđe boje i uz obalu bogat finim organskim detritusom. Tijekom istraživanja utvrđene su submerzne vodene biljke Ceratophyllum demersum i Potamogeton crispus. Uz sam rub obale, u lipnju, utvrđena je velika količina algalnih prevlaka (metafiton). Dominirala je nitasta zelena alga Cladophora sp. Mjestimično su prevlake imale crvenosmeđu boju od vrsta Trachelomonas volvocina i Euglena sanguinea. Na dvije postaje su tijekom razdoblja istraživanja, na vrsti Ceratophyllum demersum zabilježene samo ličinke Odonata, Chironomida te nekoliko jedinki juvenilnih slatkovodnih Gastropoda. U borbi protiv malarije u prošlosti je unesena riba Gambusia sp. koja danas dominira barom. Uz ovu ribu zabilježena je i riba Carassius sp. Na tri postaje, na temelju Secchi dubine (prozirnosti) izračunat je stupanj trofije TSI-SD, a vrijednosti su se kretale od 58, 37 do 72, 50 i obilježje su eutrofne vode

Brijuni; slatkovodna bara; stupanj trofije

nije evidentirano