hrvatski

Sročnost i hrvatski kao ini jezik

U radu je riječ o sročnosti u hrvatskome kao inome jeziku. Prikazuju se načela opisa i poučavanja sročnosti u pristupu koji se naziva komunikacijsko-semantičko-gramatičkim i koji u poučavanju podjednako stavlja naglasak i na značenje i na morfologiju te sintaksu imenskih riječi, kao i na komunikaciju. Sročnost je obilježje hrvatskoga jezika (i drugih slavenskih jezika) koje je, moglo bi se reći, u temelju njegove gramatike, pa mu je kao takvomu potrebno posvetiti veću pozornost – posebno zato što se u priručnicima za izvorne govornike pravila o sročnosti u određenoj mjeri podrazumijevaju, dok bi se u hrvatskom kao inom jeziku sročnost trebala najprije podrobno opisati s gledišta neizvornih govornika, a također vrlo promišljeno poučavati. Zaključci ovoga rada u velikoj su mjeri primjenjivi i na druge slavenske jezike.

sročnost, poučavanje, razine po ZEROJ-u, hrvatski kao ini jezik

nije evidentirano