hrvatski

O nekim osobitostima rečenične negacije u južnoslavenskim jezicima

Sintaktička negacija može biti rečenična i parcijalna. Pod prvim se tipom negacije podrazumijeva nijekanje rečeničnoga sadržaja u cijelosti, a pod drugim nijekanje kojega nepredikatnoga člana. U cijelosti se rečenični sadržaj može zanijekati morfološkim, npr. Nećemo doći sutra, Nismo u Zagrebu, U Zagrebu nema metroa, ili sintaktičkim načinom, npr. Ne dolazim sutra, Niti ima metroa niti ima odgovarajuće biciklističke staze, Ne voziti po cesti! (v. i Zovko Dinković 2013). U izlaganju će se poći od usporedbe sredstava izražavanja rečenične negacije i njihova položaja u hrvatskome i drugim južnoslavenskim jezicima. U vezi s tim bit će riječi o obvezatnome redu riječi u rečenicama različite priopćajne svrhe. U nastavku će se razmotriti osobitosti niječnoga slaganja, dvostruke negacije i ekspletivne negacije. O niječnome slaganju govorimo onda kada se uz rečeničnu negaciju nalaze i niječni neodređeni izrazi (npr. Nitko nije ozlijeđen u eksploziji). Iako se u jezikoslovnoj literaturi pod pojmom dvostruke negacije često podvode primjeri niječnoga slaganja (npr. Marković 2010: 29), pravom se dvostrukom negacijom trebaju smatrati samo oni primjeri u kojima dvije ili više niječnih riječi u rečenici rezultiraju potvrdnošću (Zovko Dinković 2013: 230), npr. Ukrajinski nogomet nije mi nepoznat. Ekspletivna, tj. fakultativna negacija razmotrit će se na primjerima graničnih vremenskih rečenica s veznikom dok (v. Silić i Pranjković 2005), npr. Grčka neće dobiti nijedan euro sve dok ne počne provoditi promjene. Cilj je izlaganja ukazati na neke probleme u vezi s negacijom s kojima se lektori susreću u poučavanju hrvatskoga kao inoga. Pokušat ćemo ih rasvijetliti pomoću usporedbe s drugim južnoslavenskim jezicima.

rečenična negacija u hrvatskome i drugim južnoslavenskim jezicima, sredstva izražavanja rečenične negacije i njihov položaj, niječno slaganje, dvostruka negacija, ekspletivna negacija

nije evidentirano