hrvatski

Glagoli vizualne percepcije kao funkcionalni dokazni oblici u znanstvenome diskursu

Među glagolima kojima se uvode propozicije u znanstvenome diskursu izuzetno su frekventni glagoli vizualne percepcije. Ta činjenica zorno odražava empirijsku prirodu spoznavanja u znanosti, odnosno činjenicu da proces spoznavanja započinje promatranjem i opažanjem, na temelju čega se izvode zaključci. U ovome radu glagole vizualne percepcije u znanstvenome diskursu promatramo kao dokazne jezične oblike, a njihove različite uporabe kao dokazne strategije kojima se retorički nastoji osigurati da iznesene tvrdnje budu prihvaćene kao vjerodostojne. O leksičkim i sintaktičkim sredstvima za iskazivanje izravno i neizravno spoznatih znanja („posredne i neposredne evidencijalnosti“) u hrvatskome jeziku pišu Gnjatović i Matasović (2010), pri čemu kao jednu od „evidencijalnih strategija“ prepoznaju upotrebu veznika da i kako s glagolima percepcije. U ovome radu koristimo termin dokaznost i dokazne strategije jer glagole vizualne percepcije u tekstovima znanstvenih radova promatramo kao funkcionalne dokazne oblike, odnosno jezične oblike čija je funkcija postizanje vjerodostojnosti iskaza. Pritom polazimo od spoznaja Givóna (1982), Žic Fuchs (1988) i Mushin (2001), koji pojam dokaznosti (eng. evidentiality) koriste u značenju kognitivne kategorije koja je odraz „prirodne epistemologije“, odnosno načina opojmljivanja, kategoriziranja i procjene znanja u prirodnom jeziku. „Prirodna epistemologija“ temelji se na procjeni dokaza, pri čemu se, primjerice, izravno vizualno spoznata znanja konvencionalno smatraju vjerodostojnima i kao takva ne osporavaju, o čemu svjedoči i primarna konceptualna metafora ZNANJE JE VIĐENJE. Na korpusu cjelovitih tekstova 165 izvornih znanstvenih radova (od čega je 95 radova na engleskome, a 70 na hrvatskome jeziku) iz devet znanstvenih disciplina (računarstvo, strojarstvo, fizika, kemija, biomedicina, psihologija, sociologija, lingvistika, književnost), analiziramo dokazne retoričke strategije koje se ostvaruju uporabom glagola vizualne percepcije u različitim sintaktičkim okolinama, diskursnim funkcijama i perspektivama izvješćivanja. Zaključujemo da su glagoli vizualne percepcije poput observe i see u engleskome ili uočiti, zapaziti, vidjeti, promatrati i primijetiti u hrvatskome jedno od važnih funkcionalnih dokaznih jezičnih sredstava u tekstovima znanstvenih radova obuhvaćenima korpusom, u svim znanstvenim disciplinama i na oba jezika, ali da je dokaznu interpretaciju iskaza u kojima se pojavljuju nužno sagledavati u okviru pragmatike jer se dokazno značenje gradi u međusobnoj interakciji konceptualizatora (pisaca znanstvenog rada i čitatelja) u širem društvenom kontekstu znanstvene kulture i znanstvene zajednice kojoj se tekst obraća).

glagoli vizualne percepcije ; znanstveni diskurs ; funkcionalni dokazni oblici

nije evidentirano