hrvatski

(Jezični) identitet(i) hrvatske dijaspore u romanima Martina Kukučína i Josipa Andrića

U radu se uspoređuje prikaz (jezičnih) identiteta južnoameričke i srednjoeuropske hrvatske dijaspore u romanima Mať volá (1926) Martina Kukučína i Velika ljubav (1942) Josipa Andrića. Riječ je o iznimno rijetkom romanesknom prikazu prve hrvatske iseljeničke generacije u Čileu, odnosno stare hrvatske dijaspore u Slovačkoj, iz dviju različitih autorskih perspektiva. Naime, kao što se navedene izvandomovinske zajednice u prvom redu razlikuju po vremenu migracije te prostoru doseljavanja, a slijedom toga i odnosom prema (pra)domovini, jezičnim te drugim aspektima identiteta, tako se i ambivalentni autsajdersko-insajderski položaj Martina Kukučína, jednoga od najznačajnijih predstavnika slovačkoga književnog realizma koji je zajedno s bračkim iseljenicima od 1908. do 1922. živio u Punta Arenasu, razlikuje od autsajderske perspektive Josipa Andrića, jedne od ključnih osobnosti hrvatsko-slovačkih kulturnih veza u vrijeme Drugoga svjetskog rata koji je boravio u Hrvatskom Grobu. Istraživanje je u prvom redu usmjereno na analizu prikaza (jezičnih) identiteta hrvatske dijaspore u odabranom korpusu, tj. oblikovanje jezičnoga (samo)predstavljanja likova, te metalingvistička promišljanja o sociolingvističkom stanju u zajednici.

hrvatska dijaspora ; (jezični) identitet(i) ; Martin Kukučín ; Josip Andrić

nije evidentirano