hrvatski

Usporedba vrijednosti arterijskog tlaka izmjerenog u ordinaciji i KMAT-om u bolesnika s arterijskom hipertenzijom s i bez pridruženih komorbiditeta

Cilj istraživanja: Istražiti i prikazati raspodjelu ispitanika koji boluju samo od hipertenzije i ispitanika koji boluju od hipertenzije i pridruženih komorbiditeta po spolu. Usporediti te dvije skupine po dobi, ITM-u te broju antihipertenzivnih lijekova u terapiji. Usporediti skupine prema arterijskim tlakovima mjerenim u ordinaciji i KMAT-om. Prikazati učestalost pojedinih komorbiditeta u multimorbiditetnih bolesnika. Materijali i metode: Provedeno je retrospektivno presječno istraživanje u koje su uključene dvije skupine bolesnika s arterijskom hipertenzijom kao osnovnom bolešću. U prvoj skupini bili su ispitanici koji su bolovali samo od hipertenzije te ih je bilo 68, dok su u drugoj skupini bili ispitanici s hipertenzijom i pridruženim komorbiditetima (multimorbiditetni ispitanici) te ih je bilo 58. Podatci su prikupljeni iz elektronskih medicinskih kartona u osam specijalističkih ordinacija obiteljske medicine medicine Doma zdravlja Splitsko- dalmatinske županije s područja grada Splita. Istraživanje je obuhvatilo sve bolesnike kojima je u razdoblju od 1. rujna 2018. do 1. travnja 2019. godine napravljeno 24 - satno kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (KMAT). Rezultati: U skupini pacijenata koji su bolovali isključivo od arterijske hipertenzije udio žena iznosio je 64, 7 %, dok je ispitanika muškog spola bilo tek 35, 3 %. Nasuprot tome, u skupini hipertoničara s komorbiditetima udio žena bio je nešto manji (55, 2 %). Pacijenata muškog spola u istoj skupini bilo je 44, 8 %. Hipertoničari s komorbiditetima u prosjeku su 7, 4 godine stariji od pacijenata koji boluju samo od arterijske hipertenzije (p = <0, 001). Razlika indeksa tjelesne mase između dvije promatrane skupine nije se pokazala statistički značajnom (p = 0, 265). Ispitanici koji su uz arterijsku hipertenziju imali i pripadajuće komorbiditete, imali su u prosjeku 4 mmHg manju vrijednost dijastoličkog tlaka od pacijenata koji su bolovali samo od arterijske hipertenzije (p = 0, 019). Ostale ispitivane varijable kao glavne mjere ishoda (ST u ambulanti, prosjek ST-KMAT, prosjek DT-KMAT) nisu pokazale statistički značajnu razliku među skupinama (p > 0, 05). U skupini hipertoničara s komorbiditetima 19 (32, 8 %) ispitanika uzimalo je jedan, 28 (38, 2 %) dva te 11 (19 %) tri ili više lijekova. Nasuprot tome, u skupini hipertoničara 43 (63, 2 %) ispitanika uzimalo je jedan, 17 (25 %) dva, a 8 (11, 8 %) tri ili više lijekova u kroničnoj antihipertenzivnoj terapiji (p = 0, 003). U pacijenata koji boluju od arterijske hipertenzije najčešći komorbiditeti bili su: dislipidemija (23, 8 %), šećerna bolest (17, 5 %) i depresija (8, 7 %). U ovom je istraživanju najrjeđi komorbiditet bilo kronično bubrežno zatajenje (0, 8 %), dok CV incidenata uopće nije bilo (0 %). Zaključak: U ovoj studiji pokazano je kako hipertoničari s komorbiditetima imaju u prosjeku manji dijastolički tlak mjeren u ordinaciji od ispitanika koji boluju samo od hipertenzije te da su multimorbiditetni ispitanici u prosjeku stariji od ispitanika koji boluju samo od hipertenzije. Također, dokazano je da multimorbiditetni hipertoničari u prosjeku imaju više antihipertenzivnih lijekova u terapiji od ispitanika koji boluju samo od hipertenzije. Razlike ITM-a među ispitivanim skupinama nije bilo

Hipertenzija, arterijski tlak, KMAT, komorbiditet

nije evidentirano