hrvatski

Hrvatski biblijski stil

iblija kao osebujan tekst ima svoja vlastita stilska obilježja u jezicima na kojima je sačuvana. Biblijski je stil pojedinih prijevoda na narodne jezike prepoznatljivi način kako se na te jezike prevode biblijski tekstovi. Tako i biblijski prijevodi na hrvatski mogu pokazivati dvoje: obilježja stila izvornika prenesena u hrvatski ili istovrijedna njima (poput vrlo česte suznačnice i) i obilježja hrvatske biblijske prijevodne tradicije (poput redoslijeda riječi). Prva je vrsta obilježja glavna tema teolozima i drugim biblijskim stručnjacima koji proučavaju izvornike, a u prijevodima točnost i uspješnost te istovrijednost u odnosu na izvornik, poglavito u odnosu sa značenjem izvornika i jezičnim sredstvima kojima se izražava. Drugu vrstu obilježja proučavaju kroatisti i kroatolozi u različitim hrvatskim biblijskim prijevodima. Njih više zanima utjecaj hrvatskoga jezika na jezik prijevoda i utjecaj jezika biblijskoga prijevoda na hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. Oni proučavaju različite hrvatske biblijske prijevode svjesni da je većina hrvatskoga naroda i u povijesti, a posebice otkako se euharistija slavi na hrvatskome, primala biblijske tekstove isključivo na svojemu jeziku. U radu se s navode i oprimjeruju spomenuta i druga obilježja hrvatskoga biblijskoga stila. Primjerice postpozicija sročnoga atributa dijelom je odraz latinskoga prijevodnoga predloška, ali je u hrvatskome to postalo obilježje biblijskoga stila baš zato što to nije obično hrvatsko sintaksno obilježje, a k tomu je prisutno i u hrvatskoj književnosti, osobito usmenoj. Uslijed neprekinuta unosa biblijskih tekstova prepoznatljivim je obilježjem biblijskoga stila postao velik broj jednostavnih prošlih vremena ili osebujan niječni imperativ. U radu se raščlanjuje i odnos pojedinih hrvatskih prijevoda prema hrvatskomu biblijskomu stilu.

Biblija, prevođenje, biblijski stil, hrvatski jezik

nije evidentirano