hrvatski

Afektivnost u nastavi stranog jezika

Prirodan put učenja i usvajanja jezika (i materinskog i stranog) jest onaj koji ide od neverbalnog k verbalnom, od emotivnog k racionalnom. Osnovni je pokretač razvoja govora, memorije i mišljenja pokret. Prema teoriji informacije u dobroj je komunikaciji potreban omjer poznatog od 60% naspram informativnog od 40%. Zato je i poželjno da se u nastavi koriste kanali kao što su vid, sluh, okus, opip, miris i pokret kao nositelji poznatih iskustava. Upravo su to i načela verbotonalne metode autora Petra Guberine koja se danas posebno razvija na sveučilištima u Francuskoj i frankofonim zemljama. U suvremenoj nastavi stranih jezika u Hrvatskoj nije značajnije prisutna. Afektivnost kao jedna od temeljnih značajki VTM-a uvelike utječe na usvajanje vokabulara jer umjesto uvođenja opsežnog vokabulara u svakoj jedinici, bogaćenje izričaja postiže se različitim intonativnim obrascima temeljenim na različitim emocijama i situacijama. Ritam i intonacija govora na stranom jeziku uvježbavaju se u okviru ritmičkih struktura (pjesmica, pjesama, brojalica) čime se s jedne strane ističe važnost emocija u izričaju a s druge strane još jednom naglašava slušanje kao temelj usvajanja govora. U radu će glavne značajke ove metode biti oprimjerene materijalima iz udžbenika te će se ukratko predstaviti neke druge, danas mnogo popularnije metode koje u osnovi imaju vrlo slične pristupe kao i verbotonalna metoda.

strani jezici, verbotonalna metoda, afektivnost

nije evidentirano