hrvatski

Granice među antroponimijskim kategorijama

U uvodnome se dijelu rada potvrdama iz hrvatskoga leksika oprimjeruje antroponimizacija apelativa (npr. apelativ kovač → prezime Kovač), apelativizacija antroponima (npr. prezime Penkala → apelativ penkala) te transonimizacija (npr. hidronim Una → osobno ime Una). Svi navedeni prijelazi dokazom su da nema čvrste granice između onimijskoga i apelativnoga leksika niti među onimijskim leksikom. Središnji je dio rada posvećen tzv. čistoj transantroponimizaciji tipa osobno ime Vinko → prezime Vinko. Čista transantroponimizacija rezultira različitim kombinacijama homonimnih parova antroponima u antroponimijskoj formuli / antroponimijskim formulama (npr. David David ; David Vinko, Vinko David ; David Novak – Josip David). S obzirom na to da u slučaju osobnoimensko- prezimenske homonimije kontekst ne pridonosi pravilnome razumijevanju antroponimijskom formulom odaslane poruke, upozorava se na posljedice koje ta homonimija može imati za onomastičku komunikaciju. Navode se i primjeri antroponimijskih formula tipa Saša Pavlic (iz osobnoga imena ne razaznaje se je li riječ o muškoj ili ženskoj osobi) te Ivan Vinko Boris (iz antroponimijske formule ne razaznaje se ima li osoba dvostruko osobno ime ili dvostruko prezime) koje također „guše“ onomastičku obavijest. Autorica zaključuje da granice između osobnoga imena i prezimena nisu čvrste te upozorava na potrebu pomnoga biranja osobnoga imena djetetu koje ima prezime nastalo čistom transantroponimizacijom od osobnoga imena.

onimizacija, apelativizacija, transonimizacija, transantroponimizacija, osobnoimensko-prezimenska homonimija

nije evidentirano