hrvatski

Složenost prepoznavanja srodnih riječi

U radu se raspravlja o načelima prepoznatljivosti u primanju leksema srodnih jezika. Hrvatskim kao inim jezikom ovladavaju mnogi govornici slavenskih jezika, koji su prototipna vrsta srodnih jezika. Mnogi od njih smatraju da će im ovladavanje hrvatskim biti znatno lakše nego nekim drugim jezikom (zato su srodni jezici posebna podskupina inih jezika), a mnogi profesori hrvatskoga jezika smatraju da se može povoljno prenijeti iz materinskoga jezika više nego što je to doista tako, što uključuje i prepoznavanje srodnih riječi. Kako na prepoznatljivost mogu djelovati različita svojstva, neka se od njih razlažu i oprimjeruju u radu. U uvodnomu se poglavlju raspravlja o nazivima (jednakoizraznoice, međujezične jednakoizraznice, lažni parovi i srodnice), metajezičnosti (metajezično znanje, sposobnost, svjesnost, osviještenost), prepoznatljivosti i svrsi rada. U drugomu se poglavlju navode primjeri srodnih riječi uslijed različitih razloga: susjedstva, zajedničke povijesti, zajedničke kulture, a posebno su izdvojene suvremene međunarodnice na kojima se pokazuju pisane izrazne promjene, od najmanjih do velikih. U trećemu se poglavlju navode primjeri riječi srodnih slavenskih jezika: slovačkoga, češkoga, poljskoga, srpskoga pa se pokazuje kako su različiti od hrvatskoga. Raščlanjena su samo neka svojstava metajezične svjesnosti koja djeluju na prepoznavanje srodnih riječi u inim jezicima – vrsta jezične djelatnosti, dužina riječi, broj i vrsta slova, te podrijetlo, a već su i ona pokazala kako jest ili može biti složeno prepoznavanje srodnica. Rad se gotovo uopće ne bavi značenjem prepoznatih srodnica, ali su pojedini primjeri pokazali da postoji velik broj različitih mogućnosti povezivanja s materinskim riječima. Na taj se način stvara pretpostavlja za dalja istraživanja koja bi provjerila iznesene teorijski pretpostavljene mogućnosti na većemu broju ispitanika.

srodne riječi, srodni jezici, hrvatski jezik, slavenski jezici, metajezična svjesnost

nije evidentirano