hrvatski

Uloga kognitivnih i motivacijskih činitelja u predviđanju konstruktivne komunikacije prilikom sukoba u bliskim vezama

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu kognitivnih i motivacijskih odrednica konstruktivne komunikacije pri rješavanju sukoba u intimnim vezama, odnosno provjeriti može li se konstruktivna komunikacija prilikom sukoba predvidjeti korištenjem modela Teorije planiranog ponašanja. Namjera ponašanja najbolji je prediktor stvarnog kasnijeg ponašanja, a Teorija planiranog ponašanja definira da su za formiranje namjere ključni stav prema ponašanju, socijalna norma izvođenja ponašanja, te percipirana bihevioralna kontrola nad ponašanjem. Vremenska perspektiva i atribucijski stil, kao stabilne karakteristike pojedinca, utječu na formiranje stavova, uvažavanje socijalnih normi te percepciju bihevioralne kontrole nad izvođenjem ponašanja, ali i na samu komunikaciju prilikom sukoba. Stoga nas je zanimalo doprinose li vremenska perspektiva i atribucijski stil, uz elemente koje postulira Teorija planiranog ponašanja, boljem predviđanju ponašanja osoba prilikom sukoba. Provedeno je istraživanje u dvije vremenske točke na uzorku od 240 sudionika mlađe odrasle dobi koji su u trenutku provedbe istraživanja bili u ljubavnoj vezi, ali ne i u braku. U prvoj vremenskoj točki ispitani su stavovi o konstruktivnoj komunikaciji, socijalna norma konstruktivne komunikacije, percipirana bihevioralna kontrola nad konstruktivnom komunikacijom prilikom sukoba, namjera buduće konstruktivne komunikacije, vremenska perspektiva te atribucijski stil sudionika. Mjesec dana kasnije uslijedila je druga točka mjerenja u kojoj ispitana stvarna konstruktivna komunikacija prilikom sukoba u proteklih mjesec dana. Metodologijom strukturalnog modeliranja provjereno je pristajanje podataka modelu koji postulira Teorija planiranog ponašanja, te pristajanje podataka proširenom modelu koji uključuje vremenske perspektive, atribuiranja partnerovog negativnog ponašanja i atribucijski stil. Rezultati pokazuju da je konstruktivnu komunikaciju prilikom sukoba moguće predvidjeti modelom definiranim Teorijom planiranog ponašanja, te da stav o ponašanju, socijalna norma i bihevioralna kontrola ne predviđaju konstruktivnu komunikaciju izravno, već posredno preko namjere konstruktivne komunikacije. Osobe koje izražavaju pozitivniji stav prema konstruktivnoj komunikaciji, koje drže da okolina od njih očekuje da komuniciraju na taj način te koje smatraju da su u stanju komunicirati konstruktivno ako to žele, izražavaju veću namjeru budućeg konstruktivnog komuniciranja prilikom sukoba, te posljedično uistinu i komuniciraju više konstruktivno prilikom sukoba s partnerom. Uključenjem vremenskih perspektiva, atribuiranja partnerovog negativnog ponašanja i atribucijskog stila u model, povećava se prediktivnost modela za konstruktivnu komunikaciju prilikom sukoba, ukazujući na važnu ulogu ovih konstrukata u razumijevanju dinamike bliskih odnosa. Istraživanje daje doprinos razumijevanju kognitivnih i motivacijskih činitelja kao prediktora konstruktivne komunikacije prilikom sukoba u intimnoj vezi, posebno u segmentu njihova međuodnosa. Dobiveni nalazi, predstavljaju teorijski i metodološki doprinos ovom području, a imaju i važne praktične implikacije za razumijevanje partnerskih odnosa.

bliske veze ; komunikacija prilikom sukoba u vezi ; teorija planiranog ponašanja ; vremenska perspektiva ; atribucijski stil ; atribuiranje partnerovog negativnog ponašanja

nije evidentirano