hrvatski

Njemačke leksičke inovacije i njihovi hrvatski ekvivalenti s osobitim osvrtom na rječogradne i prevoditeljske postupke

Ovaj je rad posvećen korpusnolingvističkom istraživanju leksičkih inovacija u njemačkome jeziku od devedesetih godina 20. stoljeća do polovine drugog desetljeća 21. stoljeća te mogućnostima njihova prijevoda na hrvatski jezik. Cilj je istraživanja opisati tendencije u rječogradbi leksičkih inovacija u njemačkom jeziku, ukazati na važnost okazionalizama u analizi leksičkih inovacija te naznačiti moguće postupke za prevođenje njemačkih leksičkih inovacija na hrvatski jezik. Leksičke inovacije se u ovome radu smatraju nadređenicom za neologizme i okazionalizme. Korpus rada se sastoji od 1570 neologizama i 1491 okazionalizma i njihovih hrvatskih ekvivalenata iz Njemačko-hrvatskoga rječnika leksičkih inovacija / Deutsch-kroatisches Wörterbuch der lexikalischen Innovationen (Ančić i dr. 2015). Neologizmi i okazionalizmi se prema načinu stvaranja dijele na nove lekseme odnosno novokovanice, posuđenice i višerječne izraze te nova značenja. Najveći dio njemačkoga dijela korpusa čine novokovanice koje se analiziraju prema rječogradnom postupku. Razvidno je da je slaganje dominantni rječogradni postupak za stvaranje njemačkih leksičkih inovacija, prije svega imenica i pridjeva. Pritom se naglašava važnost morfosemantičkog pristupa. Posuđenice, uz nekoliko iznimaka, čine anglizmi koji svjedoče o velikoj prisutnosti i prihvaćenosti u suvremenome njemačkom leksiku. U ovome se radu osobita pozornost posvećuje morfosintaktičkoj prilagodbi odnosno određivanju roda imeničkih anglizama koji su najbrojniji. Višerječni se izrazi dijele na frazeme i ustaljene sveze riječi, a nova značenja na novoznačnice i semantičke posuđenice. U translatološkome se smislu leksičke inovacije shvaćaju kao kulturno specifične leksičke jedinice zbog ukotvljenosti u njemačku i globalnu kulturu koja se odražava i u njihovoj izraznoj i u sadržajnoj strani. Predlaže se taksonomija prevoditeljskih postupaka koja se sastoji od 12 jednostavnih prevoditeljskih postupaka i njihovih kombinacija. Iz rezultata analize hrvatskoga dijela korpusa odnosno hrvatskih ekvivalenata vidljivo je da se njemačke leksičke inovacije često prevode s pomoću više postupaka i da je pri prevođenju potrebno vrlo iscrpno istraživanje. Iako se ovaj rad ne temelji na reprezentativnom uzorku i cilj mu nije prikazati najnovije leksičke inovacije u njemačkome, smatramo da je u svom pristupu inovativan te pridonosi usustavljivanju hrvatskoga nazivlja vezanog uz područje leksičkih inovacija. Stoga može poslužiti kao poticaj za daljnja istraživanja.

leksičke inovacije, neologizmi, okazionalizmi, rječogradba, posuđenice, prevođenje kulturno specifičnih leksičkih jedinica

nije evidentirano