hrvatski

Tko želi pronaći Krista mora najprije pronaći Crkvu. Protestanti i koncil u povijesno- teološkoj perspektivi

Članak tematizira značenje Drugoga vatikanskog koncila, odnosno značenje njegovih intencija, sadržaja i poruka za protestantsku teologiju i crkvenost. Pitanje o značenju Drugog vatikanskog koncila za protestante sagledava se u širem kontekstu, pri čemu se objašnjavaju bitni elementi pretpovijesti, geneze i tijeka reformacije te njezinih teoloških temelja. Posebno se zaustavlja na značenju koncilijarističke tradicije u genezi reformacijske teologije, ekleziologije te posebice reformacijskog stava prema vrijednosti autoriteta crkvenog zajedništva na ekumenskoj razini. U članku se analizira i pitanje odstupanja od izvorne namjere reformacije, tj. problem iščezavanja ideje o važnosti vidljivo prepoznatljivog jedinstva Crkve, kao i revitalizacija i daljnja artikulacija reformacijskoga stava o važnosti vidljivo prepoznatljivog jedinstva Crkve u kontekstu protestantskog doprinosa suvremenom ekumenskom pokretu, a osobito unutar Svjetskog vijeća Crkava. Usporedno s prikazom razvojnih etapa protestantske ekleziologije, članak tematizira osnovne crte razvoja rimokatoličanstva, a posebice glede tumačenja pitanja odnosa jedinstva Crkve prema činjenici postojanja više razjedinjenih Crkava u razdoblju nakon reformacije. U članku se apostrofira nijansiranje u stavu rimokatoličanstva od vremena reformacije do danas, u smislu razvoja od pretežno ekskluzivnog poistovjećivanja stvarnosti Rimokatoličke crkve s Kristovom Crkvom na zemlji prema razijanju svijesti o tome da elementi crkvenosti postoje i izvan granica Rimokatoličke cekve te svijesti da – iako – prema rimokatiličkom shvaćanju – jedino u Rimokatiličkoj crkvi postoji punina crkvenosti – zbog razjedinjenosti kršćanskih Crkava ni njezin katolicitet nije potpun. U članku se tematiziraju i glavne crte protestantskog prigovora rimokatoličkom pojmu "redintegratio" kao onom koji – premda podrazumijeva obnovu svih i zajedničko napredovanje prema jedinstvu – još uvijek stoji i pri stavu da je pojavni oblik Rimokatoličke crkve i dalje, bar u svojim najbitnijim dijelovima, mjerilo u ekumenskom dijalogu. U članku se iznose i zamjedbe glede problematičnosti nepostojanja jasnijeg i jedinstvenijeg koncepta o naravi Crkve te time i o naravi njezina jedinstva u Svjetskom vijeću Crkava.

Koncil ; reformacija ; rimokatoličanstvo ; ekleziologija ; jedinstvo Crkve ; ekumenski pokret ; Drugi vatikanski koncil ; Dekret o ekumenizmu ; Svjetsko vijeće Crkava

nije evidentirano