hrvatski

„Ovo (ne) volim, a ovo mi se (ne) sviđa“ – Izražavanje (ne)naklonosti u hrvatskome kao inom jeziku

Prema opisnim okvirima referentnih razina B1 i B2 (ne)naklonost se u hrvatskome jeziku izražava (zanijekanim) glagolima voljeti, obožavati i mrziti u modalnoj i samoznačnoj uporabi, konstrukcijama s glagolom sviđati se, pridjevima, često praćenim gradacijskim česticama, u službi semantičke jezgre kopulativnoga predikata te prilozima rado i nerado. Pretpostavka je, također, da se pri izražavanju neke općenitije (ne)naklonosti koristimo glagolom voljeti, dok ćemo pri izražavanju (ne)naklonosti čemu konkretnijem prije odabrati glagol sviđati se. U ovom će izlaganju biti riječi o odstupanjima koja se javljaju pri izražavanju (ne)naklonosti prema osobama, stvarima i pojavama u pisanoj i usmenoj produkciji na spomenutim razinama učenja hrvatskoga kao inoga jezika. Odstupanja se javljaju najčešće pri odabiru odgovarajuće konstrukcije (prije svega kod uporabe glagola voljeti i sviđati se) pa će se pokušati odgovoriti na pitanje što obično uzrokuje takva odstupanja, točnije, prevladavaju li prijenosne pogreške kao posljedica prijevoda iz materinskoga jezika ili uzrok ipak treba potražiti u kognitivnome aspektu izražavanja (ne)naklonosti, individualnome stavu govornika prema objektu (ne)naklonosti ili kulturnom kontekstu iz kojega govornik potječe. S ciljem iznalaženja odgovora koji bi pomogao i u procesu poučavanja konstrukcijama koje se koriste za izražavanja (ne)naklonosti provest će se istraživanje među polaznicima Croaticuma koji hrvatski jezik uče na razinama B1+ i B2 prema ZEROJ-u, kao i među izvornim govornicima hrvatskoga jezika.

izražavanje (ne)naklonosti, jezični prijenos, kognitivni aspekt, hrvatski kao ini jezik

nije evidentirano