Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Seobe Bunjevaca u Podunavlje 1607. godine u svjetlu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün) (CROSBI ID 69055)

Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad | domaća recenzija

Šarić, Marko Seobe Bunjevaca u Podunavlje 1607. godine u svjetlu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün) // Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu / Černelić, Milana ; Grbić Jakopović, Jadranka ; Rajković Iveta, Marijeta et al. (ur.). Zagreb: FF Press, 2014. str. 45-77

Podaci o odgovornosti

Šarić, Marko

hrvatski

Seobe Bunjevaca u Podunavlje 1607. godine u svjetlu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün)

Seoba Bunjevaca u Podunavlje iz 1607. godine bila je jedna od najmasovnijih pojedinačnih migracija u našoj ranonovovjekovnoj povijesti (oko 2000 obitelji), a u kontekstu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün) vjerojatno i najznačajnija na širem zapadnobalkanskom i panonskom području. Seoba je predstavljala mjeru kaznene deportacije koja je sa stanovišta osmanske države imala dvije komplementarne svrhe: uklanjanje neposlušnog kršćanskog elementa s osmansko-mletačke granice u Krčkom (Ličkom), Kliškom i Hercegovačkom sandžaku i njegovo preseljenje u opustošeno područje Segedinskog sandžaka (Bačka), koje se nakon Dugog rata upravno-teritorijalno reorganiziralo (Egerski ejalet) i demografski obnavljalo. Međutim, za razliku od "klasičnog razdoblja" sürgünau 14., 15. i 16. stoljeću, kada su prisilna preseljenja planski organizirana od središnjih vlasti, bunjevački primjer s početka 17. stoljeća pokazuje da je inicijativa prešla na provincijske upravitelje koji su nerijetko bili vođeni partikularnim interesima. Naime, može se opravdano pretpostaviti da je bunjevačka seoba iz 1607. bila rezultat dogovora pokrajinskih namjesnika pri čemu su vojno-strateški (i ekonomski) interesi države, odnosno sustav sürgüna, poslužili samo kao pokriće za akciju koja je zapravo bila u funkciji učvršćivanja pozicija "problematičnih" sandžakbegova: krčkog (ličkog) Halil-bega Memibegovića, kliškog Mustafa-bega Pijalepašica i hercegovačkog Mehmed-bega, kao i samog bosanskog beglerbega Sofi Sinan-paše. U tom smislu, bunjevačka seoba bitno se razlikuje od ranijih vlaških seoba u Podunavlje koje su barem načelno bile dobrovoljne, a jednako tako se ne može podvesti ni pod klasičan sürgün, poput primjerice prisilnog preseljenja turkmenskih nomada "Kizilbaša" 1565.-1567. iz istočne Anatolije u Budimski ejalet.

Bunjevci ; migracije ; Osmansko Carstvo ; sürgün ; Bačka ; Podunavlje ; Kliški sandžak ; Krčki (Lički) sandžak ; Hercegovački sandžak

nije evidentirano

engleski

1607 Bunjevci migration into the Danube Region in the light of Ottoman policy of forsed population transfer (Sürgün)

nije evidentirano

Bunjevci ; migrations ; Ottoman Empire ; Bačka ; Danube region ; Ottoman Hungary ; Klis sancak ; Krka (Lika) sancak, Hercegovina sancak

nije evidentirano

Podaci o prilogu

45-77.

objavljeno

Podaci o knjizi

Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu

Černelić, Milana ; Grbić Jakopović, Jadranka ; Rajković Iveta, Marijeta ; Rubić, Tihana ; Dronjić, Matija ; Gotal, Mihovil

Zagreb: FF Press

2014.

978-953-175-472-9

Povezanost rada

Povijest