hrvatski

O veznicima i, a i drugima u hrvatskome kao inom jeziku s posebnim osvrtom na pisanu proizvodnju učenika HIJ-a

Veznici, kao što je iz gramatika poznato, povezuju članove sintaktičkog ustrojstva, dijelove rečenice (npr. Silić i Pranjković 2007 ; Jelaska 2016). Određuju se kao nepromjenjiva vrsta riječi i u nastavi inoga jezika nisu tako česta tema kao što su to promjenjive vrste riječi, posebice na nižim razinama poučavanja. Moglo bi se to opravdati i time što ih se smatra suznačnim riječima, no i to se može problematizirati (v. Gligorić 2013). Međutim, vrlo se brzo već na početnom stupnju javlja komunikacijska potreba za veznicima, a tako je i kada je posrijedi ovladavanje vještinom pisanja. Naime, nije rijetkost da se tekst, među ostalim, smatra uspješnijim ukoliko se u njemu (pravilno) koriste vezna sredstva od onoga u kojem veznih sredstava nema (ili se koriste neprimjereno). Na nižim razinama poučavanja HIJ-a učenici često proizvode rečenice tipa Ja sam liječnik i moja žena je profesorica., Ja volim pivo. I ti? On je iz Francuske a ima 25 godina. Uporaba i i a u ovim rečenicama skreće našu pozornost. Dodajmo da je prema Hrvatskom čestotnom rječniku (Moguš, Bratanić i Tadić 1999) riječ i druga najfrekventnija riječ u HJ-u, a a trinaesta. Samo ispravljanje pogrešne upotrebe obično ne daje rezultate. Na temelju analize tekstova učenika HIJ-a, ponajprije na početnom i (nižem) srednjem stupnju, pokušat će se upozoriti na važnost veznika u HIJ-u te iznaći način za njihovo uspješnije poučavanje i uvježbavanje, a onda i ovladavanje.

veznici, hrvatski kao ini jezik, tekst

nije evidentirano