hrvatski

Učenje jezika kao prostor spoznaje o sebi i ‘drugome’

Središnjim prostorom suvremenoga pristupa poučavanju jezika već dugo i suvereno vlada imperativ stjecanja međukulturne kompetencije. Nastava stranoga jezika danas u prvi plan stavlja postojeća predznanja i iskustva učenika te aktivirajući ih potiče stjecanje novih. Jezična je kompetencija u tom složenom procesu istovremeno i cilj i sredstvo koje omogućuje razvoj opće, komunikacijske kompetencije. Sve navedeno do izražaja osobito dolazi na Croaticumu - Centru za hrvatski kao drugi i strani na zagrebačkome Filozofskom fakultetu gdje se hrvatskom jeziku već pola stoljeća poučavaju predstavnici potpuno različitih kultura. Nastava se odvija u izrazito heterogenim skupinama (s obzirom na prvi jezik, dob, motivaciju za učenje, razinu obrazovanja itd.) te se u njoj ne stječu samo spoznaje o kulturi Hrvata čiji se jezik poučava i kulturi okruženja u kojem se jezik izvan didaktičke sredine usvaja, već je na snazi i intenzivan proces senzibiliziranja polaznika i predavača za razlike 'drugih'. U radu se opisuje jedan mogući scenarijsko-didaktički pristup poučavanju s ciljem razvijanja opće komunikacijske, ali prije svega međukulturne kompetencije polaznika. Pritom se naglasak stavlja na njihove različitosti te na razmjenu informacija među pojedinim studentima i višečlanim timovima. Prikazuje se na koji način konstruktivne rasprave u kojima se argumentirano iznose stavovi te projektna nastava mogu poslužiti ne samo kao prostor stjecanja jezičnih znanja, već i kao prostor u kojem se odvija proces međukulturnoga učenja.

međukulturna kompetencija, scenarijska didaktika, Croaticum

nije evidentirano