hrvatski

Može se – o modalnim glagolima u hrvatskome s naglaskom na glagolu moći

Modalni su glagoli jedno od leksičkih sredstava za izricanje modalnosti, a ona se određuje kao jedna od osnovnih leksičko-gramatičkih kategorija koja pokazuje odnos sadržaja govora prema objektivnoj stvarnosti te se, osim leksičkim, još može izricati i morfološkim (npr. glagolski načini) te sintaktičkim sredstvima (npr. rečenice različite po priopćajnoj svrsi) (Simeon 1969). Prema tome je modalni ili načinski glagol (isto) glagol koji modificira značenje nekog drugog. U hrvatskim su gramatikama (npr. u Barić i sur. 1997: 520) modalni glagoli smješteni u skupinu ‘glagola htijenja’, npr. htjeti, željeti, voljeti, čeznuti… Neki glagoli htijenja izriču neko ograničenje slobodnom ostvarivanju, npr. morati, trebati, a neki mogućnost njihova slobodnog ostvarivanja, npr. moći, smjeti, znati (isto). S pravom je primijećeno (npr. Hansen 2009: 469 i Samardžija 1986: 26 preko Karabalić 2011) da opisani na ovaj način modalni glagoli ne čine posebnu skupinu, nego se promatraju kao dio leksikona. U dvjema novijim gramatikama modalni su glagoli opisani kao zasebna skupina: u gramatici Silić i Pranjković (20071 : paragraf 673 i 674) te u Jelaska (2015: 159– 160). Pri poučavanju hrvatskoga kao inog jezika (HIJ) na početnoj razini obrađuju se kao zasebna cjelina. U radu će naglasak biti na jednom od modalnih glagola u užem smislu – moći te kako poučavanju ovih glagola pristupiti na početnoj razini da bi se otpočetka izgrađivao komunikacijski što kompetentniji govornik.

modalnost, modalni glagol, hrvatski kao ini

nije evidentirano