hrvatski

Jeza u zbilji, karneval u tekstu: Novak, Barac i Bahtin

U radu se poredbenim čitanjem Barčeve knjige Bijeg od knjige (1965.) i Novakova romana Mirisi, zlato i tamjan (1968.), koje je nadahnuo obračun s povijesnim nasljeđem Drugoga svjetskog rata tih autora, iznosi niz sličnosti po kojima su dva naizgled žanrovski disparatna, no poetički komplementarna djela, na dubinskoj razini srodna Bahtinovoj koncepciji narodno-smjehovne, karnevalske kulture srednjega vijeka i renesanse, kao i baštinici menipske satire, odnosno sokratskog dijaloga, izloženih u Bahtinovoj knjizi Problemi poetike Dostojevskog. Komparativno je čitanje Boetijeve Utjehe filozofije i Barčeva Bijega od knjige via Bahtin dovelo do potiskivanja prvotno naglašavane dokumentarnosti i autobiografičnosti Barčeve knjige u korist nedovoljno isticane literarnosti. Inzistiranje na potonjoj, pak, u Novakovim Mirisima izmjestilo je taj roman iz egzistencijalističkog okvira ne bi li ga se motrilo u duhu karnevalske kulture i grotesknog realizma, kako ih elaborira Bahtin u knjizi Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse.

karneval, dijalog, menipska satira, sokratski dijalog, egzistencijalizam, dokumentarnost, modernizam

nije evidentirano