hrvatski

Egzistencijalnost slobode kod Jaspersa

U radu, polazi se od Jaspersova obuhvatnog načela vjere po kojem je čovjek konačan i nedovršiv. Čovjekova je konačnost osobita jer je označava nezatvorenost. Čovjek je svjestan svoje (otvorene) konačnosti pa Jaspers zaključuje da je nezaključenost signum čovjekove slobode. U tom je smislu rad posvećen temi čovjeka kao određenog slobodom, egzistencije (Existenz) kao određene slobodom koja izmiče (predmetnom) istraživanju. Kada je kod Jaspersa riječ o slobodi, ujedno je riječ o odnosu egzistencije i transcendencije: konačnost kao egzistencija za njega znači da je čovjek darovan sebi zahvaljujući transcendenciji, a svjestan nje postaje zahvaljujući slobodi. Sloboda je egzistencije u dijalektici neovisnosti (o nuždama svijeta) i ovisnosti (o transcendenciji). Egzistenciju sloboda vodi preko svijeta putem šifri prema transcendenciji. Čovječnost je za Jaspersa stvar slobode u kojoj leži izvor čovjekova djelovanja i samosvijesti. Čovječnost se ne iscrpljuje u znanju, već do izražaja dolazi filozofijska vjera, vjera čovjeka u njegovu otvorenost mogućnosti putem filozofije. Rad se zaključuje u stavu da se čovjeku kao egzistenciji iz jaspersovski postulirane slobode ispostavlja zahtjev za smislom.

Karl Jaspers ; čovjek ; sloboda ; slobodovanje ; egzistencija ; transcendencija

nije evidentirano