hrvatski

"Riđokosi Mesije" u svjetlu moderne poeme - žanrovski okvir i dikurzivne mogućnosti

Tekst Riđokosi mesije izdvaja se u pjesničkom opusu Tina Ujevića i po svome natprosječnom opsegu i po narativnom okviru, odnosno uvođenju kazivača koji posreduje uvođenje ostalih glasova - govornih instanci u pojedinim segmentima te višedijelne, polifone kompozicije. Upada u oči i činjenica da je između prvoga objavljivanja teksta (Vijenac, 1926) i redigirane verzije u zbirci Žedan kamen na studencu prošlo gotovo trideset godina, premda je Ujević u međuvremenu objavio dvije zbirke. Analiza teksta stoga će se odvijati u nekoliko pravaca: pokušat će se odgovoriti na pitanje o žanrovskom karakteru kompozicije, razlozima takva odabira, retoričkim registrima i diskurzivnim praksama koje upošljava te ustanoviti veza između žanrovskoga okvira i utopijskih i distopijskih sadržaja koji obilježavaju misaone koncepte izložene u pojedinim dijelovima. Iako je 1926. tekst nosio podnaslov Nadrealistički i supernaturalistički film od 300 zrnaca, što pretpostavlja odmak od racionalističke poetike i napuštanje bilo kakve logičke koherencije u izrazu nastojat će se ukazati na tijesnu vezu između toga teksta i niza duljih refleksivnih pjesama koje će obilježiti sljedeću fazu Ujevićeva stvaralaštva i uglavnom biti objavljene u Ojađenom zvonu iz 1933. Zbog toga će se pokušati odgovoriti i na pitanje o izostanku Riđokosih mesija iz četvrte zbirke, odnosno razlozima uvrštavanja u posljednju zbirku.

poema ; modernizam ; pripovijedanje ; stih ; višeglasje ; interpretacija

nije evidentirano