hrvatski

U potrazi za fonetskim svetim gralom: računalni pristup istraživanju objektivnih korelata eufonije

Eufonija, stilistički i versifikacijski koncept poznat od antike, uobičajeno se opisuje kao zvučna, odnosno slušna ugoda, ponajviše u poeziji. Termin se impresionistički veže uz ugodne, glatke zvukove, koje mogu stvarati npr. dugi vokali u kontrastu s konsonantima ili pak likvidi. Kada se govori o eufoniji u poeziji, onda se na prvome mjestu ističe važnost ponavljanja (stalan metar, ponavljanje stihova, paralelizmi, glasovna ponavljanja), a zatim slušna ugoda i olakšana artikulacija. Nasuprot autorima koji svoje impresionističke sudove o eufoniji pokušavaju ojačati traženjem objektivnih korelata, javljaju se tzv. skeptici sa stavom da je eufoničnost u stihu prepoznatljiva za osjetljivo "uho", ali da se ne može analizirati. No iako je eufonija jezično specifična, pa čak i idiosinkratična, ona je ipak i stvar općega konsenzusa kritičara i analitičara. Kao (fono)stilistički koncept eufonija se u poeziji uobičajeno promatra kao zasebna estetska vrednota, ali i u izravnoj vezi sa značenjem, odnosno sadržajem teksta. Eufonija, iako često smatrana subjektivnom kategorijom, očito se ipak može pratiti polazeći od određenih tzv. objektivnih korelata, poput odnosa glasnika, vrste slogova u iskazu i sl. Ipak, određeni korelati eufonije pripadaju prije svega artikulacijskoj, a tek potom i slušnoj ugodi. Svojevrsni univerzalni korelati eufonije bili bi identitet (ponavljanje sličnih ili istih glasnika), blizina (glasovna ponavljanja u neposrednoj blizini) i harmonijska progresija (kontinuiran niz glasnika sličnih akustičkih i artikulacijskih svojstava), a fonotaktička pravila pojedinoga jezika utječu na realizaciju tih načela. Iako je standardnu mjeru za automatsko prepoznavanje eufonije nemoguće odrediti, mogu se iskoristiti prednosti računalnostilističkoga pristupa usporedbom većega broja različitih parametara na različitim korpusima. U ovome su radu to korpusi kraćih usmenoretoričkih žanrova (brojalice, brzalice, basme, blagoslovi i kletve) te usmene i pisane lirike. Bit će zanemarena antička podjela na ugodne i neugodne glasnike jer je ona neutemeljena sa stajališta moderne fonetike, ali će se primjerena pozornost posvetiti odnosu samoglasnika i suglasnika te strukturi sloga. Naposljetku će se prikazati rezultati primjene matematičke formule za izračunavanje stupnja eufoničnosti, a koja se sastoji od uočavanja pravilnosti ponavljanja glasnika i glasničkih skupina te korelata otežanoga izgovora.

eufonija ; fonostilistika ; glasovna ponavljanja ; objektivni korelati ; računalnostilistički pristup

nije evidentirano