hrvatski

Estetika slobode

Smisao slobode još od Kanta filozofski se ne sagledava toliko iz unutarnjeg iskustva, koliko iz potrebe razumijevanja svijeta. Djelo slobode time nije tek jedno među mnogim ljudskim djelima, već njihova pretpostavka i razlog. U svojim najvišim dosezima sloboda na taj način egzistenciji ostavlja krajnju mogućnost u kojoj se ona sama pojavljuje kao estetski monolit. Estetika slobode, naime, sagledava njenu uzvišenost – uzvišenost koja se suprotstavlja svakoj bijedi trpljenja njenog izostanka. Sinkopa slobode u sebi sadrži njenu estetsku izvodljivost kao trzaj koji je ravan domaku, ali ne i otkriću slobode, one slobode koju su mnogi u nizanju epoha u brojnim navratima težnje različito razmatrali, ali koju zbog bijega od odgovornosti za nju nikada u cjelini njene uzvišenosti nisu do kraja otkrili. Ovo izlaganje pokušat će utoliko dati svoj doprinos u razumijevanju pitanja je li filozofsko poimanje slobode doista poput domišljanja kvadrature kruga (Arendt)

sloboda ; estetika otpora ; estetski monolit ; estetika egzistencije

After Kant the meaning of freedom is considered not so much as inner experience, but rather as a requisite to understand the world. In this regard an act of freedom is not one among many human acts, but their precondition and cause. In its highest reaches freedom thus provides existence with a final possibility in which it presents itself as an aesthetic monolith. Aesthetics of freedom considers its sublimity, one that confronts the misery of suffering its deprivation. The syncope of freedom consists in itself its aesthetic feasibility as a lunge equal to reaching, but not discovering freedom, the same freedom many have viewed differently in numerous moments of aspiration through the ages, but have never discovered it in the entirety of its sublimity due to evading responsibility for it. This presentation attempts to contribute to understanding whether the philosophical concept of freedom is in fact comparable to a square circle (Arendt).