hrvatski

“Po neutrtoj stazi”: sveti Jeronim od kulta u hrvatskoglagoljskoj tradiciji do lika u Planinama Petra Zoranića

Sveti Jeronim pojavljuje se na dva iznimno važna mjesta u Zoranićevim Planinama (1569): prvo u posveti Mateju Matijeviću i potom u viziji u završnom poglavlju (XXIV. Vidin'je Divnića s Hijeronimom i s Jistinom) na kraju pripovjedačeva putovanja. U posveti autor ustvrđuje: »da bi me tumačen’je blaženoga Hijeronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se«, što se u stručnoj literaturi povezuje s legendom o svetojeronimskoj provenijenciji hrvatskog prijevoda Biblije i njegovu izumu slavenskog pisma, a time i s književnosti na glagoljici i sa srednjovjekovnom tradicijom pisanja na hrvatskom jeziku. U završnoj viziji sv. Jeronim se pojavljuje zajedno s personificiranom Istinom i biskupom Jurjem Divnićem, a pripovjedač ga prepoznaje po obličju: »poznah da to biše ona našega jazika pačeli karstjanske vire stanovita klonda, Hijeronim, toko slovuć i počtovan na sviti«. Zoranić dakle ustvrđuje da je Jeronim »našega naroda, štoviše kršćanske vjere čvrst stup«. U ovom će se izlaganju produbiti dosadašnja istraživanja mogućih značenja i izvora Jeronimove prisutnosti u Planinama, s posebnim osvrtom na svečev kult u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturnoj tradiciji i u latinizmu renesanse.

sv. Jeronim, Planine Petra Zoranića, hrvatskoglagoljska tradicija, latinizam renesanse

nije evidentirano