hrvatski

Koartikulacijski utjecaji u neposrednom kontaktu hrvatskog velarnog frikativa i dentoalveloarnog okluziva

Međusobni koartikulacijski utjecaji unutar konsonantskih skupina (CC) istraženi su u znatno manjoj mjeri od onih u dodiru konsonanata i vokala (CV). Recasens i Pallarés (2001) elektropalatografski su istražili koartikulacijski odnos unutar nekoliko konsonantskih skupina u katalonskom, a rezultati su pokazali da su konsonanti u pravilu kontekstualno varijabilniji unutar CC skupina u odnosu na VC ili CV skupinu. Nadalje, njihovo je istraživanje pokazalo da i CC skupine potvrđuju predviđanja Modela stupnja artikulacijske angažiranosti (DAC model), prema kojemu su glasnici s većom angažiranošću leđa jezika koartikulacijski otporniji na utjecaje susjednih glasnika, što istodobno znači da snažnije utječu na njih, jer su, prema Modelu, koartikulacijska otpornost i pritisak u proporcionalnom odnosu (Recasens i sur, 1997). Cilj je ovoga rada metodom elektropalatografije (EPG) istražiti međusobne koartikulacijske utjecaje glasnika /x/ i /t/ u neposrednom kontaktu. Glasnik /x/ u hrvatskome u fonetskoj je literaturi opisan kao bezvučni frikativ koji se tvori približavanjem stražnjih leđa jezika mekome nepcu, a /t/ je opisan kao bezvučni okluziv realiziran dodirom vrha jezika u zubnonadzubnom području. S obzirom da /x/ u svojoj izvedbi angažira leđa jezika, prema DAC modelu trebao bi imati već stupanj koartikulacijske otpornosti od /t/, koji ne angažira leđa jezika. Koartikulacijsku otpornost glasnika mogu povećati i određeni načini izgovora, među kojima je i frikativnost, što bi /x/ u odnosu na /t/ dodatno učinilo koartikulacijski otpornijim. Ipak, Bakran (1996) dozvoljava da suženje u izgovoru /x/ nastaje i na grkljanu, što bi značilo da je taj glasnik vrlo varijabilan. Ciljani glasnici /x/ i /t/ ostvareni su u riječi /ʒlaxtina/ koju je četiri puta izgovorilo deset izvornih govornika hrvatskoga jezika. Segmentacija, anotacija i obrada podataka učinjeni su u programu Articulate Assistant (Articulate Instruments Ltd., 2010). Koartikulacijski utjecaj mjeren je trima elektropalatografskim mjerama: (1) prednjim jezično-nepčanim kontaktom ; (2) stražnjim jezično-nepčanim kontaktom ; (3) indeksom lateralnosti. Rezultati pokazuju da je koartikulacjski otpor ciljanih glasnika različit na različitim mjestima artikulacije, ali i da je varijabilnost među ispitanicima velika.

koartikulacija, frikativi, lateralnost, elektropalatografija (EPG)

nije evidentirano