hrvatski

Koartikulacijski procesi u učenju stranog jezika

Koartikulacija je sveprisutan proces u govoru u kojem se vremenski preklapaju artikulacijski procesi koji pripadaju susjednim glasovima. O tom procesu uvelike ovise govorna glatkoća i razabirljivost. U procesu poučavanja izgovora stranog jezika koartikuacijskih procesima ne pridaje se mnogo pozornosti, a razlozi se mogu tražiti barem u dvije činjenice – 1) jezične specifičnosti koartikulacijskih procesa velikim su dijelom neistražene pa su normativni podaci o tipičnim koartikulacijskim potencijalima različitih glasova u različitim jezicima prilično ograničeni, i 2) objektivno mjerenje razvoja koartikulacijskih procesa relativno je složeno. Stoga je cilj ovoga rada bio akustički analizirati koartikulacijsku varijabilnost francuskih vokala u izgovoru hrvatskih studenata francuskog jezika i književnosti tijekom jednog semestra studija. Rad se nadovezuje na prethodno istraživanje napretka u izgovoru francuskih vokala u kroatofonih studenata francuskog jezik i književnosti, a dijelom je motiviran sporadičnim neskladom između auditivnog dojma kvalitete izgovora i objektivne akustičke analize izgovora. U istraživanju je sudjelovalo 15 kroatofonih studentica francuskog jezika koje su snimljene dva puta – na početku semestra i na kraju semestra. Govorni materijal sastojao se od 20 riječi konstrukcije K1VK2 (K1 = /p/ ili /s/, V= francuski oralni vokali). Koartikualcijska varijabilnost analizirana je mjerom statističke varijabilnosti frekvencijskih vrijednosti prvih triju formanata francuskih oralnih vokala u dva različita uvjeta – s početnim konsonantom /p/ i s početnim konsonantom /s/. Uspoređene su varijabilnosti unutar svakog snimanja te između dva snimanja. Statističke značajnosti razlika utvrđene su analizom varijance ponovljenih mjerenja. Rezultati pokazuju ove tendencije: stražnji vokali varijabilniji su od prednjih vokala, što je očekivano s obzirom na predviđanja koprodukcijskih teorija i modela DAC. S druge strane, otvorenost i varijabilnost nisu u pravilnom odnosu, što je suprotno predviđanjima koprodukcijskih teorija i modela DAC. Koartikulacijska varijabilnost pokazala se većom na drugom snimanju (nakon fonetskih vježbi). Taj rezultat može se objasniti podatkom da su koartikulacijski utjecaji konsonanata /p/ i /s/ na početku semestra podjednaki, što nije karakteristika tipičnoga izgovora prema predviđanjima modela DAC, dok je na kraju semestra koartikulacijski utjecaj ova dva konsonanta na vokale postao različit, što je očekivana karakteristika u tipičnom izgovoru. Naglašava se potreba analize koartikulacijskih procesa u procesu ovladavanja izgovorom stranog jezika te naknadnog razvoja vježbi za učinkovito ovladavanje ovakim procesima.

koartikulacija, vokali, učenje stranog jezika, francuski jezik.

nije evidentirano