hrvatski

Identifikacija slušnog statusa govornika na temelju spontanog govora

Sve metode rehabilitacije osoba s različitom vrstom i razinom slušnog oštećenja uvijek imaju isti cilj – osposobiti osobu za što bolju socijalnu interakciju i svakodnevni život. Iz toga proizlazi i potreba za mjerenjem ishoda rehabilitacije, ali se u svakodnevnoj uporabi nameće kao mjera razabirljivost govornika i njegovo prepoznavanje u okolini kao slušno oštećene osobe. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi mogu li slušači prepoznati slušnooštećene osobe na temelju spontanog govora te odrediti stupanj njihova oštećenja i kako procjenjuju razabirljivost njihova govora. U radu su sudjelovala 23 slušača (studenti fonetike i studenti drugih odsjeka), a slušali su govorne odsječke spontanog govora desetero govornika, od kojih je petero imalo uredan sluh, a petero je bilo korisnika umjetne pužnice s dijagnosticiranom nagluhosti ili gluhoćom (bez pomagala). Zadatak slušača bio je prepoznati na temelju govornog odsječka u trajanju od otprilike 2 sekunde je li govornik urednog sluha, nagluh ili gluh te ocjenom od 1 do 10 ocijeniti razabirljivost govora. Rezultati pokazuju da fonetičari i nefonetičari podjednako dobro prepoznaju govornike urednog sluha, a razlikuju se u mogućnosti razlikovanja između nagluhih i gluhih govornika, pri čemu su fonetičari bili uspješniji, dok su nefonetičari govornike s umjetnom pužnicom uglavnom procjenjivali kao gluhe. Razabirljvost govora sudionika urednog sluha ocijenjena je statistički značajno višom (Wilcoxonov test ; Z = -4, 198 ; p < 0, 001) nego sudionika oštećena sluha (medijan: 9, 8 nasuprot 5, 1) te uz manja odstupanja među ocjenama. Karakteristike slušača poput eventualnog oštećenja sluha i iskustva komunikacije s osobama oštećena sluha u obitelji ili među prijateljima nisu značajno utjecale na njihove odgovore. Dobiveni podaci potvrđuju važnost dobro osmišljene rehabilitacije slušno oštećenih osoba, koja mora biti usmjerena ne samo na njihovo slušanje nego i na kvalitetu te razabirljivost govora. Rezultati će se raspraviti i u konetkstu odnosa koartikulacijskih procesa i razabirljivosti govora, jer neka istraživanja pokazuju da je smanjena razabirljivost govora osoba oštećena sluha djelomično uzrokovana atipičnim koartikulacijskim procesima.

identifikacija govornika, slušnooštećene osobe, spontani govor

nije evidentirano