hrvatski

Elektropalatografska i ultrazvučna analiza apikalnih i laminalnih frikativa u hrvatskom

Prednji su lingvalni frikativi artikulacijski i aerodinamički vrlo složeni glasovi, a vrlo mala razlika u obliku glavnog artikulatora u mnogim jezicima uzrokuje promjenu značenja (mijenja fonemski lik glasa) (Koenig i sur. 2008). Jedna je od takvih razlika i razlika u obliku jezika između apikalnog i laminalnog izgovora. Neka istraživanja pokazuju da ovakva razlika u artikulacijskoj gesti ne uzrokuje perceptivnu razliku, a neka da značajno utječe na percepciju frikativa (Dart, 1991). Tvrdnja da su dentalni sibilanti uvijek apikalni (Ladefoged i Maddieson, 1986) može ukazivati na moguću govornu univerzaliju ali i posljedično, na redundantnost apikalnog i laminalnog određenja. S druge strane, postoje hipoteze da je u nekim jezicima apikalno laminalna razlika nužna za uredno provođenje nekih fonoloških pravila (npr. Hale, 1973). Iz svega navedenoga jasno je da problem apikalnosti i laminalnosti u izgovoru frikativa uključuje nekoliko istraživačkih područja u fonetici i fonologiji. Podaci o artikulacijskoj konfiguraciji hrvatskih prednjih lingvalnih frikativa ograničeni su i ne pružaju jasan uvid u ovaj važan aspekt njihovog izgovora. Jedan je od razloga za ovakvu podzastupljenost činjenica da su artikulacijska istraživanja frikativa složena pa je nužna simultana upotreba više sofisticiranih kinematskih tehnika. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio analizirati kinematiku izgovora hrvatskih frikativa /s/ i /ʃ/ i to po prvi puta pomoću simultanih akustičkih i ultrazvučnih te akustičkih i elektropalatografskih snimaka. Očekivalo se da će elektropalatografski signal pružiti informaciju o tome što se tijekom frikativa događa na mjestima dodira jezika i nepca, a da će ultrazvučni signal pokazati kako izgledaju oni dijelovi jezika koji ne dodiruju nepce. Isti govorni materijal devetero izvornih govornika hrvatskog ponovilo je četiri puta za ultrazvučno snimanje i četiri puta za elektropalatografsko snimanje. Rezultati su pokazali da se dentoalveolarni /s/ i postalveolarni /ʃ/ razlikuju i u mjestu artikulacije i u obliku jezika, ali isto tako da ispitanici koriste različite strategije za artikulaciju svakog od tih frikativa. Rezultati su također pokazali da korištenje ultrazvučne i elektropalatografske metode daje puno jasniju sliko o izgovoru frikativa od one dobivene samo jednom od tih metoda. Rezultati ovog istraživanja raspravljaju se u kontekstu recentnih kinematskih podataka te u kontekstu koartikulacijskih teorija.

apikalni i laminalni frikativi, ultrazvuk, elektropalatografija

nije evidentirano