hrvatski

Ultrazvučno istraživanje utjecaja naglašenog i nenaglašenog sloga na hrvatske vokale

Cilj istraživanja je bio odrediti smještaj i varijabilnost tri periferna hrvatska vokala na horizontalnoj (prednji-stražnji) i vertikalnoj (otvoreni-zatvoreni) osi u naglašenom i nenaglašenom slogu. Ultrazvukom se tema utjecaja naglaska/nenaglaska u vokalima u hrvatskom još nije istraživala, a budući da je hrvatski smješten u jezike s vremenskim rasporedom sloga u kojem nema redukcije pod utjecajem nenaglašenog sloga (za razliku od engleskog koji je jezik vremenski ograničen naglaskom) očekuje se da neće biti velike razlike u kvaliteti vokala u naglašenom i nenaglašenom slogu. Devet odraslih govornika standardnog hrvatskog jezika je u (kvazi)spontanom govoru izgovaralo dvosložne (trohejske) riječi koje su sadržavale vokale /a/, /i/ te /u/. Govornici su snimljeni simultano ultrazvučno i akustički za hrvatski korpus (KROKO). Ispitanici su na glavi imali stabilizacijsku kacigu (stabilizacija sonde u odnosu na glavu ispitanika) i sjedili su u stolcu napravljenom za osnovnu stabilizaciju samog ispitanika. Za akustičke anotacije i iscrtavanje linije jezika korišten je program AAA. Za istraživanje su odabrane mjere središnje točke anotacije u trajanju vokala. Središnja točka trajanja vokala poslužila je i kao normalizacija podataka te da bi se na najmanju moguću mjeru sveo artikulacijski utjecaj duljine izgovorenog sloga te koartkulacijski utjecaj susjednih konsonanata. Artikulacijski vokalski prostora svakoga ispitanika dobiven je kombinacijom mjere duljine najviše točke jezika i relativnog horizontalnog položaja te točke (broj vektora). Analizom nije dobivena statistički značajna razlika između vokala u naglašenom i nenaglašenom slogu. Nedostatak značajne razlike između naglašenih i nenaglašenih vokala potvrđuje smještanje hrvatskog jezika u jezike s vremenskim rasporedom sloga. Međutim, pokazala se značajnost razlike između određenog vokala i naglaska te bi upravo zbog toga trebalo nastaviti istraživanje ovog problema. Također se pokazala varijabilnost između govornika u sva tri vokala gdje je veća varijabilnost bila na vertikalnoj nego na horizontalnoj osi. Rezultati se mogu staviti u odnos s trenutnim opisima hrvatskog vokalskog prostora te primijeniti u kliničkoj fonetici s atipičnim govorom.

ultrazvučno istraživanje jezika, hrvatski jezik, naglašeni i nenaglašeni slog, periferni vokali

nije evidentirano