hrvatski

Interakcije antiepileptika

Odabir odgovarajućeg antiepileptika (AE) kao i kombinacije lijekova za pojedinog bolesnika postaje sve veći izazov personalizirane medicine. Različiti čimbenici poput tipa epileptičkog napadaja, prisutnih komorbiditeta, farmakokinetike i interakcija lijekova pridonose velikoj interindividualnoj varijabilnosti koncentracije AE u serumu, a time i kliničkog odgovora. Metabolizam/biotransformacija lijeka može biti pod značajnim genetičkim utjecajem. Od najvećeg kliničkog značaja za AE u fazi I metabolizma su genski polimorfizmi enzima citokroma P450(CYP): CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4/5, a u fazi II su uglavnom genetičke varijabilnosti enzima uridin-difosfo- glukuronil transferaza (UGT). Navedene varijabilnosti mogu dodatno modulirati i interakcije lijekova. Postoje dokazi prema kojima nositelji inaktivirajućih alela gena koji kodiraju proteine uključene u metabolizam i prijenos lijekova mogu imati i za 50% smanjen klirens lijeka u usporedbi s nositeljima aktivnih alela normalnog/brzog metaboličkog/transportnog fenotipa. Karbamazepin, fenitoin, fenobarbiton i primidon induciraju mnoge enzime porodica CYP i UGT, te mogu značajno smanjiti koncentracije lijekova- supstrata uključujući lamotrigin, tiagabin, oralne antikoagulanse, oralne kontraceptive, kao i antimikrobne, antineoplastične, imunosupresivne, kardiovaskularne i psihotropne lijekove. Istraživanja navode snižene koncentracije karbamazepina u ekspresora CYP3A5 i nositelja alela visoke aktivnosti CYP3A4*1B, u odnosu na nonekspresore, posebno u slučajevima konkomitantne terapije fenitoinom i fenobarbitonom. Valproična kiselina inhibira metabolizam i može produljiti bioraspoloživost AE poput lamotrigina i fenobarbitona koja je ovisna o varijantama prvenstveno gena UGT2B7 i UGT1A4. Najnovija istraživanja ukazuju na snažan učinak varijabilnosti prijenosnika ABCG2. Interakcija varijantnog alela ABCG2 421C>A i valproata ima snažan učinak na koncentracije istovremeno primijenjenog lamotrigina. Valproat povećava ostatnu koncentraciju lamotrigina za 2, 3 puta u homozigotnih nositelja alela ABCG2 421C, a za 5, 2 puta u nositelja varijantnog alela 421A. Za lakozamid literatura navodi da je u sporih metabolizatora putem CYP2C19 za 70% snižena koncentracija metabolita u urinu u odnosu na normalne/brze metabolizatore. Noviji AE imaju manji potencijal interakcija. Felbamat je inhibitor, a okskarbazepin i topiramat su induktori enzima. Terapijsko praćenje koncentracije te farmakogenetička analiza mogu značajno pomoći kliničaru u individualizaciji terapije AE.

antiepileptici ; citokrom P450(CYP) ; interakcije lijekova

nije evidentirano