hrvatski

„Zagrebački dogovor“. Jezična politika 1980-ih u Hrvatskoj i Jugoslaviji

Sredinom 1980-ih na poticaj najužeg vodstva Saveza komunista Hrvatske nastoji se institucionalizirati „jedna zajednička jezična politika“ za područje tada četiriju socijalističkih republika – Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije – u sastavu jugoslavenske višenacionalne i višejezične federacije. U tekstu se na osnovi publiciranih dokumenata te na osnovi neobjavljene arhivske građe sačuvane u Hrvatskom državnom arhivu raspravlja o jezičnopolitičkoj akciji namjere koje su bile unifikacija jezičnih odredbi u republičkim ustavima, što bi za posljedicu imalo brisanje formulacije o hrvatskome književnom jeziku u Ustavu SR Hrvatske (1974), izrada jednoga pravopisnog priručnika „srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog (književnog) jezika“, nastavak rada na dovršetku Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika, izrada kojega je prekinuta 1970. godine, te izrada „suvremene gramatike srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog, hrvatskog ili srpskog standardnog jezika i drugih neophodnih priručnika“. Posebna se pozornost posvećuje analizi stavova sudionika radnih dogovora – istaknutih političara, jezičnih stručnjaka i predstavnika znanstvenih, kulturnih i obrazovnih institucija – „o aktualnim problemima jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području“. U konačnici se raščlanjuju okolnosti u kojima je došlo do propasti „zagrebačkog dogovora“ prije negoli je on i postignut.

jezična politika, Savez komunista Hrvatske/Savez komunista Jugoslavije, „srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski“, hrvatski književni jezik

nije evidentirano