hrvatski

Nacionalna sigurnost: prognoziranje ugroza

Knjiga „Nacionalna sigurnost: prognoziranje ugroza“ je knjiga o kompleksnim suvremenim sigurnosnim i političkim procesima, o nesigurnostima i neizvjesnostima. Knjiga je u stvari zbirka selektiranih kolumni objavljenih u magazinu Vojna povijest u razdoblju od 2013. do kraja 2018. godine. Kolumne su izabrane prema sadržajnim, tematskim, kriterijima što su ujedno i poglavlja knjige, a svako sadrži po jedanaest kolumni, koje su poredane kronološkim redom. Poglavlja knjige nose naslove Međunarodna sigurnost, Terorizam i protuterorizam te Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske. Svim tekstovima je zajedničko što spadaju u okvire sigurnosnih studija generalno i studija terorizma partikularno te obrađuju različite tematike iz područja nacionalne i međunarodne sigurnosti. U njima se, u različitim dimenzijama, prvenstveno kauzalnim, nastoje rasvijetliti i raščlaniti bitni aspekti pojavnosti sigurnosnih procesa i ugroza na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj sceni. Organizacija knjige ima jednu posebnost. Objavljeni tekstovi preneseni su u izvornom obliku. Posebnost knjige jest što je u većini tekstova (27) sadržana prediktivno-prognostička dimenzija u odnosu na procese, događaje i aktere koji se analiziraju. Na kraju svakog od tih tekstova iznesen je autorski kritički (samo)osvrt na tekst, konkretno njegovu prognostičko-predviđajuću dimenziju, dok je u odnosu na ostale tekstove (6 tekstova) iznesen opći retrospektivni osvrt. Kritički (samo)osvrt na tekstove koji sadrže prognostičko-predviđajuće dimenzije izrađen je upravo s ciljem da se pruži odgovor na pitanje je li moguće predviđati sigurnosne ugroze. Osvrt s vremenske distance pruža najbolji odgovor na to pitanje. Autorski kritički osvrt je jasan: moguće je precizno predvidjeti sigurnosne ugroze. Knjiga je, kao svojevrsna znanstveno-analitički opservatorij usredotočena na kompleksne suvremene sigurnosne i političke procese, na nesigurnosti neizvjesnosti suvremenog svijeta, što je poznati sociolog A. Giddens imao potrebu nazvati ontološkom nesigurnošću. Autor se rukovodi načelom da znanost, u ovom slučaju znanstveni pristup sigurnosti, ima zadaću ne samo analizirati nego predviđati razne ugroze sigurnosti kojima je bremenit suvremeni svijet. Ovdje je - zbog egzistencijalne važnosti samog predmeta - ta prognostička dimenzija znanosti znanja osobito značajna i očekivana. Uostalom, znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo stari je ideal znanstvenog posla. Knjiga je izraz vrlo strogog, moglo bi se čak reći besprijekorno pedantnog znanstvenog postupa, u kojem ništa nije ostavljeno bez argumentacije, relevantnih referencija i metodički uređene artikulacije sadržaja. Metodologija koju autor koristi u ovom djelu temelji se na opisima pojedinih slučajeva i predviđanjima mogućih i najvjerojatnijih razvoja događaja u bližoj i daljoj budućnosti. Nakon svake studije slučaja, autor s nekoliko godina retrospektivnog odmaka piše osvrt na vlastite zaključke. Pri tom kroz cjelinu knjige dobivamo uvid u činjenicu da su gotova sva autorova predviđanja ostvarena i da je sigurnosne ugroze moguće uspješno predviđati ako se u obzir uzmu svi relevantni kulturni, društveni, geopolitički i historijski elementi. Sposobnost predviđanja događaja unutar nekog područja ukazuje na visok stupanj razvijenosti znanstvene discipline jer označava da su uspostavljene sistemske veze između činjenica. Iako je predikcija moguća i bez potpunog razumijevanja pozadinskih varijabli, maksimalna učinkovitost predviđanja zasnovana je na temeljitom poznavanju okolinskih uvjeta događaja. Upravo je u takav informativni kontekst uronjena predikcija događaja u ovoj knjizi. Baviti se predikcijom društvenih događaja zahtjevan je i hrabar zadatak, često neostvarena težnja mnogih socijanoznanstvebih studija. S obzirom da su varijable koje autor razmatra brojne, podložne raznovrsnim promjenama kroz vrijeme i zapravo teško mjerljive, njegove su predikcije iznimno uspješne, a primijenjena metodologija i analitički pristup pokazao se itekako prikladnim i uspješnim. Djelo je metodologijski posve originalno i predstavlja osvježenje u žanru zbornika radova. Naime, autor je svoje ranije objavljene tekstove opremio naknadnim retrospektima u kojima nakon svakog rada ispituje koliko su se zaključci iz vremena prvog objavljivanja članka pokazali prognostički točnim i u čemu se i kako pogriješilo ili pogodilo. Valja reći da je objavljivanje radova o prošlim događajima, pisanima temeljem poznatosti okolnosti u vrijeme njihova zbivanja, riskantno utoliko što se može ispostaviti da su ti prvi zaključci bili ili trivijalni ili pogrešni, ali se autor hrabro suočio s tim rizikom smatrajući ispravno da se na pogreškama ali i na dobro pogođenim prognozama valja i može učiti. U društvenim znanostima njihova prognostička vrijednost je ponekad iznimno upitna i do sada nije bila metodologijski osigurana, tako da je doprinos ove knjige rješavanju tog problema odista dobrodošlo otvaranje rasprave i primjer kako se pitanje može riješiti.

nacionalna sigurnost, međunarodna sigurnost, prognoziranje ugroza

nije evidentirano